A ništa, neko je spomenuo nastavak posta, a neki i sumnjaju u navedeno s obzirom da je to nadrealno u odnosu na današnje. Zato ukratko danas završavam, živjelo je nas petnaestak na dvije lokacije, kod mene i u brdima kod prijateljevog strica, te godine sam i izgubio godinu na fakultetu. Evo dvije anegdote pa završavam s temom. Sjedim tako ja s prijateljevim stricom ujutro dok svi spavaju, mi s kavom i rakijom i on mi veli: "Žestoko diskutiraš ali upamti, okolnosti nas formiraju, ja sam sad ovdje u pripizdini vas ugostio, al
da su moji dobili rat ja bih bio najmanje ministar obrane."
Kuhao nam je uglavnom meni tada budući a sad bivši šura koji se vratio iz bivše vojske kao kuhar, sve naveliko i na pohvale jednom rekao, koristim sve namirnice koje imamo, i brinem se da bude ukusno, al budite svjesni da sam ja u vojsci bio cjepljen protiv svega oko hrane, a vama se teoretski može svašta dogoditi.
Završilo je tako da sam ja našao curu kojoj sva ta razuzdanost nije imponirala i sve se počelo spontano razbijati, skandinavke su nas nakon tjedan dana napustile, jedna je imala aferu i to bi bilo to, staviću post u rubriku priče jer ionatko nitko neće povjerovati da su postojala i drukčija vremena. Fotki danas nemam jer mi je pas jutros jako pokisnuo pa brinem, za mene manje više.
Post je objavljen 05.02.2021. u 13:00 sati.