Poštovani prijatelju,
naš virtualni hod po svemu sudeći priveden je kraju. Ostanimo onakvi kakvi jesmo a to nam je osnavno kako bi ostvarili svoju posebnost na ovome svijetu. To nam je zadaća i po tome se prepoznajemo. Sve što činimo činimo za sebe a kao vjernici kako bi se Bogu svidjeli u ostvarivanju naše zadaće a njegove volje. U tom smislu i u ovoj fazi naše spoznaje, cijenim da bi naš naš rastanak bio koristan..
Iz različitosti naših karaktera i ostalog iskustva uvidio sam da jedni od drugih možemo učiti ali ne možemo puno očekivati, jer naša istina nije Božja a Njegovi putevi nisu naši. Moramo Njega prije svega tražiti i razumijevati tražeći sliku njegovu u suradnji sa onima koje nam je postvio na put. Uz takvo razumijevanje i učenje rađa se ljubav prema Ljubavi koju nam je poslao već u začetku naših bića.
Bogu ne možemo prići razumom nego svojim srcem. Uvjeren sam da on gleda naše težnje i namjere srca puno više nego naša mudrvanja, naše pogreške i naša djela. Otuda moja poezija, ne da Ga zamijeni nego da istakne riječ Njegovu kada ju kitim u postovima. (Cijenim i podržava pravo ne mišljenje ali ga ne moram prihvatiti). Nedorečenost riječi uz to, zamjenjuje jezik srca, a to je govor poezije i poete u dobru i ljubavi - pritisnutoj tugom i žalosti ovog života. Još neke bitne stvari bi ovdje istakao: nikada i nikada kao vjernici ne bi smjeli govoriti u Božje ime a da se ne možemo istovremeno pozvati na sveto pismo, inače naše riječi pretvaramo u "metke" koje šaljemo i njima možemo povrijediti bližnje ili svoju okolinu. (Sjetih se ovdje jedne anegdote: Uđe slnik u kasabu i veli mnoštvu - je li, tko je odđe jači od mene?, nemalo potom javi se jedan - ko od brda odvaljen! Ja sam! A on mu priđe, zagrli ga i od straha poljubi, te nastavi: a tko je sad jači od nas dvojice.). Ima ljudi kojima je to dopušteno, a to su njegovi svjedoci, mističari, karizmatici i svećenici - koji su se poradi vječne ljubavi odrekli dijela svog svjetovnog života.
U svom tjelesnom odlasku, boli i bolesti svoje, kada se ono bude predavalo, željet ću isto suobličiti patnji Njegovoj, žrtvi davanja za sve nas, na način da ću sve to, svaki dan, u molitvi prikazivati Njemu, za one koji pate, one koji su bolesni/ji i za one koji trpe u čistilištu i vape za našim molitvama. Pokušavat ću otrpjeti bolne posebnosti nerazumijevanja bližnjih, usput ne pokušavati mijenjati nepromjenjivo, gledati na njihove potrebe i dati im od sebe koliko mogu ali neću ugroziti bunt svoje biti svoju posebnost koju ću čuvati u hodu prema Nebu. Naša zadaća ovdje vjerujem da ima svrhu i u daljnjem postajanju, te se moramo truditi da ju na svoj način ostvarimo. Vjerujem i u to da moramo gledati na odmjerenost u svemu osim u ljubavi. Ako je naša zamišljena ravnoeža ovdje ugrožena, tada najviše moramo paziti, jer su tada otvorena vrata zlu. Osim toga, postala mi je upitna ljudska iskrenost ili vjera u druge. Možemo očekivati razumijevanje od srodnih duša, ali vjerovati u čovjaka općenito ne. Vjerovati u dobro i tražiti dobro u drugima jedino je to preostalo kod čovjeka u što mogu vjerovati. Naše vrline nisu date samo nama, nego za one kojima možemo pomoći i na našu korist, ali ne i slavu, slava pripada samo Bogu. Neki i pokojnima upućuju slavu i tako griješe. Često nailazim na tzv. cjepidake ili perfekcioniste. Od njih sam puno naučio kako treba i puno kao ne treba. Vremenom ih počimam žaliti, ali više ne i sresti na svom putu.
I da se vratim na početak, podržavam iskrenost jer samo tako možemo izraziti svoju bit te ostvariti svoju zadaću u autentičnosti postojanja. Čeznem za dragim prijateljima, a mogu ih naći samo među onima koji pokazuju srce, koji su jednostavni i susretljivi, ponizni prema Bogu. Među ljudima koji pjevaju životu sve do zaborava na sebe.
Ovim pismom, prijatelju, govorio sam o sebi, pa na njega ne treba odgovarati. Ovog časa ti sve opraštam, za sve one riječe koje su me na neki način zabolile. Isto tako prihvaćam tvoj oprost za sve ono čime sm te mogao povrijediti. Neka most među nama ostane, kada ljubav htjedne proći...
To je bio moj pozdrav i zahvala na svemu od srca. (EuM)
Post je objavljen 04.02.2021. u 13:02 sati.