Kad smo već kod bazena.
Bilo je to negdje krajem listopada. Sa stražnje strane moga stana, gdje mi je i balkon(čić), gledam preko vrtova susjednih kuća. Treća kuća od naše zgrade ima je veliku povišenu terasu i lijepi zeleni travnjak, slično kao i susjedni duguljasti zeleni vrtovi. Ugodan pogled u gradskom okružju. Međutim na tom trećem travnjaku su krajem listopada počeli neki radovi. Trava se vadila, nešto se kopalo, doduše ne jako duboko.
„Hmm... čini se da susjedi grade bazen.“ Mi se odmah motalo po glavi, jer znam da susjedi imaju love na bacanje, ali ne baš i ukusa. Luksuz poput bazena bi njima vjerojatno bio puno važniji nego prirodna zelena površina. Laura i ja smo ih zvali „Bad Taste buren“. Jedino mi je bilo malo čudno zakaj se gradi bazen u kasnu jesen, uskoro će i zima. Možda računaju na promjenu klime.
Bazen je kroz par tjedana došao. Ili bolje reći sletio. Veliko građevinskom dizalicom je preko krovova kuća u vrt prebačena ogromna siva metalna kutija. Malo veća beba, dimenzija jedno 13 sa tri metra. Ružna kutija u koju i dan danas gledam, i ja i svi ostali susjedi. Bazen nije ukopan u zemlju. On strši na jedno dva metra iznad zemlje (onaj majmun, koji rukama pokriva glavu). Valjda zato da je lakše dostupa s terase. Zamislite si samo kak sad to izgleda iz susjednog vrta. Prije je do tebe bila trava, a sad gledaš u sivi metalni zid. Nakon par dana je dobio još i plastičan pomičan krov. A vidio sam da su iz vodene stijene testirali i lampe u raznim florescentnim bojama. Ma sjajno.
No to nije bilo sve. Prvog prosinca navečer sam na svoje veliko iznenađenje imao što za vidjeti. Upaljene plave lampe, svjetlost se lomi kroz vodu i vodenu paru, a u bazenu susjedi i njihova djeca. Vriska. Nisam mogao vjerovati. Dakle oni zimi zagrijavaju cijeli taj bazen, da bi se njih petero moglo kupati? Koliko to košta?
Narednih dana bi se ili susjed sam ili njegova djeca kupali u bazenu. Jedno pola sata tričetvrt sata, potom bi se krov opet zatvorio. Onako na daljinski. Postalo mi je neugodno gledati na tu stranu kroz prozor ili s balkona, ako bi se oni kupali. Kao da se ja moram sramiti, zbog toga što ih gledam, a ne oni. Susjeda Stevillia iz stana do, mi je potvrdila da je i nju obuzeo takav nelagodan osjećaj.
Susjedi Henk i Marwien, koji žive do tih „Bad Taste“ susjeda, su mi pak rekli da njih još smeta i buka aparature, koja zagrijava svu tu vodu. Odlučili su prodati svoju kuću u kojoj su živjeli više od trideset godina.
Post je objavljen 20.12.2020. u 11:26 sati.