JAVNE VJEŽBE -
Često gledam javne vježbe gašenja požara, spašavanja, evakuacije, medicinske skrbi i zbrinjavanja, u kojima najčešće sudjeluju pozivni i dobrovoljni vatrogasci, Hitna medicinska pomoć, Hrvatski crveni križ, Hrvatska gorska služba spašavanja, Civilna zaštita, policija, komunalne službe i drugi.
Publici ih je lijepo vidjeti.
O uspješnosti vježbe, i stanju u sustavu, uz punu pozornost medija, gotovo uvijek govore političari na „položaju“, a koji o struci svake od službi, obično, nemaju blage veze.
Sredstva javnog priopćavanja, naslikavanjima i izjavama političara daju veću pozornost nego samoj vježbi i njenim sudionicima.
Vježbe su potrebne, jer javno pokazuju tehničku opremljenost i uvježbanost, svake od službi koje u njima sudjeluju. Njihova učinkovitost, kojom možemo biti zadovoljni, rezultat je samoprijegornog rada, puno darovanih sati, za dobrobit naše sigurnosti.
Pokazuju ljubav prema bližnjem, što se nažalost dostatno ne vrednuje.
Svi dobrovoljci su tako veliki ljudi da ih ta nedovoljna pozornost medija, ne ometa u njihovoj misiji. Čestitam im i ponosim se njihovim radom. No da li su vježbe oslika očekivanog djelovanja u zbilji, stvarnoj situaciji? Ma kakvi, ni govora, samo približno.
Vježbe su danima prije, detaljno planirane, one su zapravo naštimane, za njih svi znaju , sudionici su određeni unaprijed, skupljaju se oblače i opremaju prije samog „početka nesreće“. Ne pokazuju pravo stanje i učinkovitost u kumulativnom djelovanju.
Virtualna stvarnost.
U stvarnosti toga ne bi bilo onako kako izgleda na vježbama. Pozivni vatrogasci, ponekad, na mjesto intervencije stižu u nedostatnom broju, s nedovoljno tehnike. Naravno pristižu i dodatne snage ali ne u vremenu koje, često zahtjeva brzina širenja požara ili potreba djelovanja svezom neke druge nesreće..
Dobrovoljnim bi vatrogascima, koje posebno poštujem, za dolazak na intervenciju trebalo osjetno više vremena nego na vježbi. Kreši, Dragecu, Kruneku i meni, sigurno. Krešo je na traktoru, Dragec u radioni, Krunek na poslu, a ja u fotelji čitam istinu (novine). Požurili bi se mi, ali nakon dolaska u DVD, treba se presvući, opremiti zaštitnom opremom i vatrogasnim vozilom doći do mjesta intervencije...
U vježbama smo, još prije početka „nesreće“ potpuno spremni, katkad u vozilu blizu mjesta događanja. Gledah mnogo vježbi, u nas i u svijetu. Ponekad putem do promatračkog mjesta, na gotovo svakom parkiralištu, obično, ugostiteljskih objekata, uočih interventna vozila.
Kako je obično vruće ljudi se osvježavaju i čekaju početak vježbe.
Jednom sam predložio da se uz, ovko pripremljene i potrebne vježbe, ponekad napravi opit realne spremnosti: napravi se projekt zamišljenog događaja, i provede u svima nepoznatom vremenu i mjestu “nesreće“. Kasnije se napravi stručna analiza. Uz nesumnjivo dobre strane, iskočile bi pogrješke i nedostaci, koji bi se, kasnije, mogli ispraviti. Takvom bi se vježbom, doznala prava istina o učinkovitosti, a spoznaje o pogrješkama bile značajan element za promjene ka poboljšanju sigurnosti, i građana i operativnih snaga.
I na koncu sve interventne službe, i u vježbama i u pravim intervencijama, pokazuju ljubav, htijenje, zalaganje, želju za još boljom učinkovitošću. Dobrovoljci svih službi redovito to čine bez naknade, samo zbog ljubav prema bližnjima.
Mislim da ih, u tom smislu, mediji premalo prate.
Uprkos tome oni će i dalje živjeti svoje poslanje.
Svaka im čast. Bog ih blagoslovio.
Branko Smrekar
U Brdovcu;3.veljače 2021.
Post je objavljen 03.02.2021. u 09:20 sati.