Marketing
Možemo li...?
Možemo li izdržati muk, ubitačnu tišinu vremena, nesnosnu nijemost istine, okrutnost blizine, netalasanje,
entropiju prostora, život bez pomaka?
Klečimo ponizno na oltaru zbilje, nemoćni, prevareni, kažnjeni
jer smo vjerovali u Fibonacciev slijed događanja ljepote.
Stojimo bez pomaka, ukotvljeni u nepostojećoj nuli,
u krletki nadanja.
Promatram jedno veliko ništa, usahli cvijet na obzoru vječnosti,
u maglovitom jutrenju tek načetog dana urlik ranjene zemlje,
ples sjena na razrušenom zidu, zgaženo vjerovanje i
umorna lica otrgnuta iz tople postelje.
Nad žrtvenikom jeca bolna uspomena...
Dubrovnik, crkva svetog Vlaha, slika grlićanja u vremenu tihog umiranja.
Osjetih želju za lutanjem svijetom plahe svjetlosti,
za uranjanjem u imaginaciju metafore plamena voštanice.
Iskri Svedenborgova vizija, ukazanje Krista na zaslonu svijesti,
nečujni dijalog s anđelima, očaravajuća tišina suštine svijeta.
U baršunu noći, u provaliji sna lucidnost bdijenja razotkriva misteriju podsvjesti.
Iluzionista u odori tmine skriva tajnu, iza suhozida sna tvojim osmijehom,
zaluđuje snenost.
Na pozadini pejsaža jutrenja sjaj Danice,
svjedočanstvo Venerine putanje,
poveznice sutona i svitanja,
dokaz vjekovanja
ljubavi.
Ljubav stoluje u klijetkama srca,
u kristalnoj kocki vedrine,
u tajni ružina cvijeta,
u blještavilu prijateljstva,
u Sokratovoj apologiji,
u apoteozi poezije,
u ukorićienom snu...
nestvarno stvarnom...
U tajni početka se krije istina… staza povratka u skute postanka… vrijeme je ljubav... zatvorila sam vrijeme u srce… osjećam njegovu moć… brojim njegove korake… njegov ustaljeni ritam, njegovo načelo…njegovu protočnost u kojoj ostajem i pitam se..
Možemo li izdržati muk, ubitačnu tišinu vremena, netalasanje,
entropiju prostora, život bez pomaka?
s vremenom u srcu uranjam u srce vremena... osjećam... možemo!!!
Dijana Jelčić
Post je objavljen 02.02.2021. u 08:08 sati.