Palim cigaretu nakon suljanja iz sobe.
Nocna hladnoca... Treba mi trenutak mira.
Danas sam cuvar snova i trebam se odrzati budnom.
Jucerasnje priznanje da nisam dobro olaksalo je dio tereta. A i konstantno sam na lijekovima za smirenje.
Ali uocila sam jednu stvar zbog koje znam da nije zakazala psiha, nego biologija.
Moje stanje je osjetljivo na izmjenu dana i noci.
Danju cesto budem hiperaktivna.
Sunce zadje i pad koji osjetim je brutalan.
Sad, dobra vijest je da ako je stanje uvjetovano bioloskim faktorom, mogu to lijeciti relativno lako.
Dobit cu sarene tabletice. Ako mi ih pogode, za dva tjedna sam normalna osoba.
Inace, bilo je tesko priznati da nisam dobro.
Posebno svojima doma. I muzu.
Nisu oni krivi jer sam bolesna.
Bolesna sam jer mi neuroreceptori vole raditi cudne stvari. I cim su culi da mi je lose, poceli smo zajedno poduzimati korake da mi bude bolje.
Da, nisam dobro. Ali izvuci cemo se iz ovoga stanja. Zajedno.
Post je objavljen 01.02.2021. u 22:41 sati.