Marketing
Kamensko crkva Blažene djevice Marije Snježne
Kamensko Crkva Blažene Djevice Marije Snježne
Bogata je povijest pavlinskog samostana i ove crkve uz njega.Samostan je osnovala Katarina Frankopan Metlička godine 1404,,a to nam potvrđuje darovnica izdana 23.4.1404. i natpis iznad vrata,koji je danas uništen
KAMENSKENSE
COENIBIUM O.S.P.P.E.
FUNDATUM
1404
PER TURCAM RUINA
TUM 1570
COEPIT RAEDIFICARI 1749 TERMINATUM 1767
O cjelokupnom izgledu danas i ne znamo puno,osim da je srušeno istočno krilo.Pavlini nisu niti cijelo stoljeće uživali u ovom posjedu ,jer već krajem 15 stoljeća turske čete stigle su za plijenom na Kupi,pa i do Kamenskog.Nisu ih isto tako štedjeli ni susjedni plemići,osobito plemići susjednog Otoka,koji su više bili skloni svojim popovima glagoljašima,nego latinskim redovnicima.Ipak je još početkom 16 stoljeća samostan bio u dobrom stanju.oko 1530.god.nešto je i popravljan i utvrđen zbog veće sigurnosti,dođe li do nekog većeg napada,no već 1560 morali su samostan pavlini napustiti.Preselili su u obližnji samostan Svetice,a Kamensko dadoše na čuvanje karlovačkim generalima za simboličan iznos najamnine od 50 forinti.No,generali su slabo čuvali samostan i crkvu.Zapušten samostan nije bio popravljan,već srušen,a građu istoga iskoristili su za nove gradnje.Tako su nova vrata tvrđave u Karlovcu napravljena od materijala tog samostana – „Turska vrata“ – Rakovac.Pavlini se ipak početkom 17 stoljeća vraćaju natrag u Kamensko i pokušavaju otkupiti svoju zemlju i obnoviti samostan.Kratko traje razdoblje i opet ,jer dekretom cara i kralja Josipa II ukidaju se pavlinski samostani godine 1786.
Obnova toga samostana,a dolaze redovnici iz Svetica,nakon što su pavlini uspjeli vratiti svoj posjed,počinje 1683 pa do 1685 godine kada je popravljeno stanje crkve te su postavljena tri oltara.Nakon potresa 1699 godine i kada je samostan bio jako oštećen dolaze u Kamensko dva redovnika koji se tu stalno nastanjaju.Kamensko postaje rezidencijom svetičkog samostana.Godine 1734 počinje detaljna obnova i izgradnja samostana i crkve i traje do 1767 godine,kako je to zapisano na ploči nad samostanskim ulazom.1760 godine bila je dograđena i sakristija,koja je uspjela sačuvati neke stare gotičke elemente u dijelu sačuvanog zida.Crkva je tada dobila svoj barokni sjaj oslikana kistom pavlinskog slikara Gabrijela Tallera,koji je ovdje imao i svoju slikarsku radionicu.
U samostanskoj zgradi bio je župni stan,ali je neko vrijeme u njemu prebivala vojska,u 17 stoljeću,dok se nisu vratili pavlini.Istočno,kasnije porušeno,krilo služilo je kao spremište i žitnica,ali nije bilo popravljano,pa je kasnije porušeno.Veliku opet obnovu tog zdanja počeo je u 19 stoljeću između 1825 i 1831 godine župnik Juraj Ciko.Obnovio je krovište,zvonik i orgulje.Isto tako 1838 godine obnovljene su i Tallerove freske u crkvi.Tada je ispred crkve sazidana i mala cinktura s arkadama koja je tako ogradila mali trg pred crkvom.Još je jednom 1914 godine bila iznutra oslikana.
Crkva je opet dobila nove gospodare i to svjetovne svećenike,sve do godine 1972 kada iz Poljske dolaze pavlini natrag.Obnavljaju crkvu i samostan,ali i sam red pavlina u Hrvatskoj
Crkva svjedoči o vremenu i razdobljima koji su joj što naštetili ,ali isto tako i uvijek nanovo vraćali ljepotu,te svakom onome tko uđe kazuje priču i prikazuje sjaj od gotike ,preko baroka pa do današnjih dana
Post je objavljen 01.02.2021. u 08:37 sati.