Ono što prešutimo- toga me najviše strah. Strah me da me to ne proguta.
Svi mi vičemo nešto na glas te se dokazujemo i borimo za neke svoje stavove. Zahtjevom, želimo, udaramo, lažemo, kreiramo razno razne prezentacije sebe okolini ili čak i prezentacije sebe sebi. Mi smo jaki, snažni, zastrašujući i onda nas slomi ono nešto malo što smo prešutjeli. Razlozi za prešućivanje mogu biti svakojaki a uglavnom je strah od ogoljivanja sebe. Ono što kažemo na glas postaje stvarno.
Ne znam do koje granice možemo ignorirati sebe i to što prešućujemo.
Ne želim reći da sve treba biti rečeno jer ne bi i ne smije se reći jer puno stvari koje u trenutku mislimo i želimo često su nepromišljene i posljedica trenutnih stanja a ono što zbilja prešućujemo je zbilja opasna stvar. Često se prešućuje vlastita krivnja i odgovornost u određenim stvarima/odnosima ili pak stvarno osjećanje. Po društveno prihvatljivim normativima nas uče da treba sve kaj je društveno neprihvatljivo ili što bi remetilo društveno socijalnu idilu potrebno prešutjeti.....sad to može biti prevara, nasilje, ljubav, mišljenje, potreba...i onda nas to obuzme baš onda kada ne bismo željeli ...kaj i nije strašno ako je to nešto lijepo a što ako nas pretvori u ružne ljude...toga se bojim. Bojim se da će me ono prešućeno izmijeniti u smjeru koji ne želim. Što ako mi/nam neke stvari koje nisu uredu postanu ok...drugi but će biti samo lakše ponoviti. Samo jednom čovjek osjeti krivnju i odgovornost do mjere da shvaća i prihvaća da griješi i samo u tom trenutku može učiniti pravednu reakciju te se iskupiti i učiniti pravu stvar ...i ako nije tada za to prešućeno samo nalazi i stvara opravdanja. A drugi , treći, peti put biti će samo lakše. Sada nije bitno na čiju će to štetu biti nego da ne popustimo pravi trenutak i da ga znamo prepoznati jer onda štete ne bi trebalo biti odnosno šteta bi bila recimo kontrolirana. Ako nešto treba da me boli neka me boli odmah i neka se čupa iz mene odmah jer kada se raširi pod kožom i mislima je gotovo. Moć zavaravanja nije vječna.
Ono što prešutimo - toga me najviše strah. Strah me da me to ne proguta.
Post je objavljen 30.01.2021. u 20:24 sati.