Neupućeni se opet čude, godinama uobičajenim, a rijetko otkrivenim, kvarnim mešetarenjima na svim razinama vlasti. Razlog je novac. I položaj je novac. Spirala korupcije ponire do najnižih razina vlasti, koje vazda izabirasmo.
Kako to spriječiti? Drastičnim smanjenjem kupovne moči stranaka i stručnom lustracijom sudstva, uspostaviti pravnu državu.
Znano je da Saborski zastupnici Republike Hrvatske, izim plaća i naknada, imaju pravo na dodatne troškove: dnevnice, automobile, cestarine, avionske karte, javni prijevoz, smještaj u hotelima, stanarine, režije, službeni stan i naknade za odvojeni život. Te su dodatne troškove, u prošlom, devetom sazivu Sabora, porezni obveznici platili nešto više od 30,3 milijuna kuna.
Uz navedeno, Saborski Odbor za Ustav, poslovnik i politički sustav objavio je da se u Državnom se proračunu Republike Hrvatske, za 2021. godinu osiguravaju se sredstava za rad političkih stranaka u 2021. godini u iznosu od 62.052.190,00 kuna. Riječ je o iznosu koji je za tri milijuna veći nego prošle godine, odnosno pet milijuna kuna više nego 2019. godine, kada je utrošeno 56.432.918,00 proračunskih kuna.
Tako će Hrvatska demokratska zajednica koja će sa 62 zastupnika dobiti 25.323.355,17 kuna, a SDP sa 34 zastupnika 14.197.030,62 kuna…
Ne bih se kladio da će u Saboru, netko predložiti smanjenje troškova za djelovanje stranaka, koje su nas, po statističkim podacima, u mnogo čemu, dovele do dna Europske unije.
Pecunia non olet, ma kako javno zborili.
Nedavna, „normalna“ politička špekuliranja, i kasnija demagoška opravdanja nečasnih radnji i najava postupaka za kažnjavanje isticanja istine , u Krapinsko - zagorskoj županiji, potaknuše me na opetovanje, već objavljene pričice:
STRINA I STRIČEVI
Krajem pedesetih, početkom šezdesetih, sijali smo domaću kuruzu, a zruženu čuvali i sušili na najžima.
Jednog dana, nakon sumnje da je kuruze sve manje, pokojna je majčica vidjela strinu, s korbom kuruze, kako silazi s našeg tavana i onak dobra, skromna, pobožna i miroljubiva, došla je do tateka: “Joža, nekaj bi ti rekla, ako mi daš riječ da nebuš nikom reko“ .
„Budi bez brige, kaj da je h beton zabito“.
„Vidla sam strinu kak nam s tavana nosi koruzu“
Još nije ni završila, a tatek je već biv na dvorišču i zakričav:
„Strina pa ti nam kradeš kuruzu“ !
A strina, kojoj je takvo ponašanje bio običaj, odgovori:
,,'ebamu vrag mater do me je vidiv“.
Tatek, jedva dočekavši, zaviče .„Nada, strina ti kune mater“
Danas je drugačije, „'ebamu vrag mater, do me je snimiv““.
Srećom imamo neovisnu sudbenu vlast, toliko neovisnu da suce najviše razine biraju saborski zastupnici, koji o pravu ne moraju imati blage veze. Važno je samo da glasuju sukladno dogovoru vlasti i oporbe.
Dva su tome razloga: prvo mandat sudaca traje dulje od jednog mandata vlasti i drugo, također znano: .
„Vrana vrani oči ne kopa“ (Cornix cornici non effodiet)
A struka? Ma kakva struka, važna je samo dirigirana ruka.
Podsjeća me to na jedan vic iz onog doba, kad je jedan neupućeni turist htio nešto doznati pa na stranim jezicima pitao milicajca da li govori engleski. „Ne“! Njemački? „Ne“! Francuski? „Ne“! Talijanski? „Ne“! Ruski? „Ne“! Prekipjelo to njegovom, jednako učenom, kolegi: „Jesi glup pa ne znaš ni jedan strani jezik“ i dobi odgovor: “Nema veze, vidiš ovaj ih zna pet pa mu to niš ne pomaže“.
„Živjet će ovaj narod“. Samo kak?
Ipak nije sve tako crno. Enormni uspjesi u kažnjavanju krađe namirnica u dućanima, naplati sitnijih prometnih prekršaja, poput krivog zaustavljanja i parkiranja automobila, prodaje starih traperica i drugi ekvivalentni prekršaji, koji se mogu okarakterizirati kao „rušenje ustavnog poretka“, snažno opterećuju sudstvo u drugim zadaćama.
A pravda? Malo me podsjeća na Mount Everest. Što se penješ bliže vrhu, zraka je sve manje
Što je lopovluk veći, pravde je manje.
Iako u pravilu nema dokaza, nitko se ničega ne sjeća, povlače se iskazi, zbog proceduralnih pogrješaka, često samih sudaca, obnavljaju procesi, predmeti ponekad neprimjereno privremeno „eutanaziraju“, drže u ladicama…
Nema ni priznanja pa ni djelomičnog, poput onog kad je jedan visoki inozemni državni čelnik poslikan na jednoj privatnoj zabavi, u prilično potentnom stanju, ponosno priznao da to je njegov ordinarijus, ali da na slici nije on.
Izgleda da unas nema ničega, izim poslušnih sudaca, bogatih „numizmatičara“, kvarnih političara , svakojačkih povezanosti i ojađenog naroda.
Dokle tako? Do promjena redatelja i svih glumaca.
Hrvatsko pravosuđe, pod ravnanjem politike nije, kako se to voli reći, crna rupa, ono je crna izbočina. Moramo je izravnati, kako bi udovoljili najvećoj zadaći: povratku ukradenog.
Bez toga nam nema spasa.
Sačuvajmo ovu lijepu Zemlju i očuvajmo naše mukom stečene vrednote i, kakve takve, duhovne vrijednosti.
Branko Smrekar
U Brdovcu, 22. svibnja 2016.
U Brdovcu 30.siječnja 2021.
Post je objavljen 30.01.2021. u 09:53 sati.