Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/dinajina-sjecanja

Marketing

Prije njega...






Prije njega tek slutih da postoji nešto više od obićne egzistencije. U maglovitim uspomenama su se nazirale slike davnih proljeća. Bila su to svitanja i susreti na cvjetnom placu, mirisi svježeg kruha i tek procvalih ruža. Osjećala sam da postoji, ali nisam znala gdje je. Došao je, izronjen iz vrulje krševitog pejsaža, iz iskonske snage sunčanog podneblja, ozrelio u snazi svoga sjaja, zaustavio se na obali moga mraka i naučio me slušati zov tišine. Nabrekla plodnost bijele svjetlosti se raspukla u tisuću nijansi, osvijetlila neutabane životne puteve, obasjala oaze u pustinji straha. Zagrljajem je nadvisio vrijeme, odveo me u sanjane daljine, u njedra ljepote u kojima se pjesme gnjezde. Obdaren horizontom beskraja, nebom, kamenjarom i magijom ponornica, on istodobno sluti i osjeća, opominje i smiruje um. Uz njega osjetih kako srce počinje otkucavati neko novo vrijeme. Stihovi koje sam čitala se pomješaše sa naučenim i znanje postade poezija...

Začuvši kako nas usud dozivlje sjetismo se naših davnih susreta na trgu cvijeća.
Vratili smo se jedne jeseni, promatrali lastavice kako se spremaju za put ka južnom nebu i željeli poletjeti s njima, zadržati toplinu i sjaj istine koja se rađala u nama.

"Osjećaš li miris jasmina i oleandera u zraku" zapita me iznenada
Zatvorih oči i miris i boje proljeća i ljeta sazrijevahu u mojim osjećajima u tom jesenjem sumraku.
"Tvoje srce je kao zlatna vrata iza kojih se kriju tisuće nepoznatih snova " odgovorih ne otvarajući oči, " tu je beskrajno nebo sastavljeno od prostora, vremena i svjetla, nebo koje me ispunjava toplinom"
On stavi ruke na moja ramena, toplina osjećaja se u meni pojačala.
"Tvoja blizina je vječno ljeto ljubavi, ti si miris jasmina i boja oleandera u mojim snovima. S tobom želim dijeliti život, odživjeti svijet, stvoriti petu protegu, doista osmisliti vjerovanje u jubav." šapnu je.


Otvorih oči i u njegovima, kao u ogledalu, ugledah beskonaćnost. Probudio je u meni želju za promjenama, apelirao na demokraciju misli, na ujedinjenje emocionalnog i misaonog uma, na uranjanje u onaj dio mene koji osjećanjima daruje slobodu izraza, u dimenziju svijesti koja životu daruje smisao.

Isprepletene vretenice naših sudbina nas danas određuju, osjećajno uznemiruju i misaono oplođuju. On je izvor svih nadahnuća, svih osjećajnih slika, stanište moga srca, ravnoteža između harmonije i kaosa, života i sna.

Dijana Jelčić




Post je objavljen 30.01.2021. u 07:07 sati.