Ponekad se osjecam kako izgaram od inspiracije. Doslovce sve oko mene mi je zanimljivo, vrtim u glavi tisuce pitanja sve dok ne shvatim kako i zasto.
Danas nije takav dan.
Odradjujem obaveze na autopilotu. Pusim vani tek toliko da se dimi. Probudim se iz tog stanja za Voljenog i Malecku, ali opcenito, nista me ne zanima ni uzbudjuje.
Raspolozenje ravna crta, bez varijacija. Znam da je to i terapija i varijacija u tlaku (niskotlakas sam, osjetljiv na vrijeme vani) i umor... Mozda mi samo treba odmora.
Stvar je u tome da obicno i kad kao odmaram, zapravo ne odmaram. Vrtim visoke okretaje u glavi. Snovi, kad sanjam, uvrnuti su i cudni. Budim se umornija nego sam zaspala.
Mozda si mogu dozvoliti dan-dva neaktivnosti. Tek toliko da skupim snage za dalje. Onda se vracam s pregrstom novih ideja. Lepezom emocija. Igrom rijeci.
Post je objavljen 29.01.2021. u 20:17 sati.