Novi bijeli radijator fino zaobljenih bridova. Iz njega put zidova kreću male bijele cijevi. Vijugaju, nestaju negdje. Nije hladno u hodniku. Ugodno je. Ipak, svi sjede u kaputima i jaknama. Na svakoj drugoj stolici. Mama sjedi u onoj na kotače. Tako nam je lakše dok s njom putujemo negrijanim hodnicima. Ulaz u zgradu nedavno je adaptiran. Ljetos se u zgradu ulazilo sa stražnje strane, radi preuređenja glavnog ulaza. I danas smo ušli sa stražnje strane. Glavni ulaz ima četiri stepenice nakon kojih se nastavlja platforma sa laganom uzbrdicom s lijeve, i nekoliko stepenica s desne strane. Po sredini je lijepa kromirana ograda. Ispred predivnog obnovljenog glavnog ulaza plava je pločica sa strelicom i simbolom stolice sa kotačima. Zgrada je golema, ostavština još iz vremena progresa kada su dolazili sa svih strana svijeta u lučki grad, stvarali i gradili. Nakon toga u vremenu onih koji su dolazili iz svih krajeva savezne i socijalističke nije se puno marilo niti ulagalo. I na koncu ovi sada moraju adaptirati.
I pokraj predivnih novoobnovljenih glavnih ulaza ukucavati plave ploče sa simbolom stolice s kotačima koje usmjeravaju na sasvim drugi kraj goleme zgrade.
Šifra za ulaz sa te strane ponijela je broj one godine za koju svi pitaju di si bio...
Osoblje na dermatologiji izuzetno je susretljivo i ljubazno.
Post je objavljen 28.01.2021. u 22:04 sati.