Da!
Učinila sam to!
Nije onako kako sam planirala, kako to inače kod mene ide, i nije onda kada sam mislila nego kada se jednostavno trebalo dogoditi!
Udomila sam predivno štene puno prije Božića! Dobro nije baš puno, ali nije ni bio baš blizu :P
Divan je ! Krasan je! Bajan je! I da, zločest je :P
I iskreno... kada sam ga donjela doma gledam ga.. niti mi je lijep, niti je ono što sam htjela.. ma ništa nije! I ponavljam samoj sebi - hej, zavoljet ćeš ga! Sigurno! Dobro je što ti se u startu ne sviđa, jer sigurno ćeš ga poslje voljeti!
I bila sma u pravu.. barem jednom u životu :P
Danas ga gledam i predivan mi je! Preljep mi je! Predrag mi je! I volim ga! Baš jako! ALI.... ja nisam normalna! S vremena na vrijeme zazovem ga imenom njegovim.. i onda si kažem - to nije Kiki! Nije i nikada neće ni biti! Nakon toliko godina još uvijek mi nedostaje! Vjerujem da će tako biti zauvijek! Uhvati me grižnja savijesti kada ga mazim i pazim ... i osjećam se odvratno.. uvijek si nabijam osjećaj krivice jer sam imala tolike godine s Kikijem, a nisam mu davala toliko ljubavi... a voljela sam ga jako... jako, jako, jako... i još uvijek ga volim!
Kikija sam poljubila samo jednom... onaj dan kada smo se rastajali... a ovaj dobije pusu često.. i na svaku pusu prođu me sjećanja te naše jedne jedine pusice... Kako zaboli uvijek... i sada dok ovo pišem osjećam se loše... i onda on dođe i ušulja mi se u krilo...i gledam u njega , a mislim na Kikija...
Uglavnom, piškimo i kakimo gdje god stignemo... učimo se na sve... u pravilu, on dresira mene.. jer ja autoritet nisam!
Naravno da uvijek uskače muškarac u tu priču.. i njega sluša... mene ne... ali volimo se...
I ne mogu vjerovati da sam postala jedna od onih koji ljube životinje...ja jako volim životinje, ali sam se nekako uvijek zgražala na one koji bi ih ljubili... a danas sam ja jedna od njih.. a što je još gore, s vremena na vrijeme mu kažem - dođi mami! Uh... pukla sam...
I vjerovala sam da će mi se udomljavanjem životinje izgubiti osjećaj i potreba za djetetom.. sada je još gore... gledam to malo biće, držim ga u krilu, grlim ga, ljubim ga, uspavljujem ga, budim ga... i taj osjećaj da imam svoje dijete je još jači!
Da.. pukla sam.. i totalno sam prokockala život...
Post je objavljen 28.01.2021. u 20:02 sati.