Neobicno je to kako odredjene faze zivota vezemo uz odredjenu glazbu, kao podlogu za odredjene dogadjaje, poligon za raspustanje emocija, ponekad i hranu za um.
Moje djetinjstvo obiljezile su Balaseviceve pjesme. Zahvaljujuci tati. Nas troje malih igramo se na podu dnevne sobe, dok iz tatove radione prodiru zvukovi sivace masine i Balasevicevih pjesama. Po jednoj od njih sam i sama dobila ime.
Odrastanje je bilo teska alternativa. Otpor prema svijetu i odredjenim dijelovima drustva, pa i sebe, rezultirao je trazenjem. Alternativni zanr je dovoljno raznolik da je neko vrijeme zadovoljavao moju potrebu za drukcijim i novim.
Dolaskom na fakultet i kasnije, upoznavanjem Zakonitog, sve vise sam u metalu. On slusa trash i death varijantu, ja progresivni. Pogotovo dobro dodje kad moram nesto zahtjevno obaviti, stavljam slusalice, uzivljavam se u ritam, radim...
Nikad nisam bila za nesto narodno, turbofolk i njegove nove varijante, pop mi je plitak. Dobar rock znam cijeniti. Jazz za opustanje, klasika kad se osjecam emotivno. Ali spomenute zanrove ne vezem za bitne dogadjaje, mozda tek odredjene pjesme.
I tako... Ovo je malo laksi post ;)
Sto vi slusate?
Post je objavljen 27.01.2021. u 20:47 sati.