Ima jedna priča o životu punom
raznih biča. Tu je puno dobrica
ali i zlica nekih podmuklih lica koje
su kao kaša umute se u svaku dobru
i slasnu lipu i pomalo masnu.
Pitam se zašto takvim zlim se provuku dok
dobri iskreno se znoje u sebi bore i sami
sobom muku vuku, ponekad u zbilji tuku.
Pravda što je to, za pravedne borba za zle
zavarujući prolaz između lopovluka i istine.
Čudno je to kad u ovom svijetu puno se
igraju dvije strane svijetla i tame. Nekad
galame tu prolaze same, uz publiku imaju
buku da se nekim čudom kroz svijetlo provuku.
Lome se ali ne daju, bore između redova, niza
priče i vike gdje su ljudi, tu i slike. Čudo boja,
raznih kroja haljina, hlača, plesa ili možda Čačača
volim ples tu mi olakša duša. Nekad težina, nekad
se nešto kuša u ovoj zbrci sve u trci vremena, izazova
nekih naših snova.
Godina ova, osvrt nanovo bez
pokusa samo dobrih vještih okusa, i slovo po slovo
do rezultata i nekog novog udaha kroz glas za spas.
Rješenja ovih dilema, neka nova tema...
Ples koraka što srce svira u tanku žicu
može da dira dok korak pravim ton novi stavim
poneku notu, stih kroz zarez tih..
Onda napravim točku. I rez i u novi film....