Bit cu iskrena do bola. Imam ogromnu averziju prema self help savjetima. Valjda zato sto smatram da je svaka osoba Svemir za sebe i da je gurati nekoga u svoj kalup pogresno.
Ok, ti si kao neko savrseno, prosvijetljeno bice.
Sto ti onda treba necija paznja, necije vrijeme, a cesto i neciji novac?
Bila sam los vjernik, a jos losiji meditant. Ne mogu slijediti upute koje bi me vodile u raj/vise stanje svijesti. Sve u meni se opire uopce toj ideji.
Ne zelim u raj. I ne zelim biti prosvijetljena.
Zelim... Zelim da moji bliznji stignu u neko stanje liseno brige i bola. Da ih Netko ili Nesto cuva, kad ja ne budem mogla.
Ne zelim prestati osjecati bol. Ona mi govori da sam jos ziva, jos prisutna, jos tu, da disem i borim se. Da jos imam nesto za obaviti tu dok ne nestanem.
Jer, to zelim jednog dana. Totalno gasenje.
Jednom sam obecala (Nebu?) da cu biti tu za one koji me trebaju. Ali ne s pozicije viseg stanja. Dijelit cu njihovu bol uz njih, rame uz rame. Drzim se tog obecanja.
Zato mi nemojte, molim vas, prodavati price mistika i gurua i njima slicnih. Meni te price ne trebaju.
Trebaju mi price stvarnih ljudi. Sto te razveselilo danas? Nad cim sad razmisljas? Osjecas li ljubav oko sebe?
Sitnice i detalji... Nikako ne obecanja grandioznosti.
Post je objavljen 24.01.2021. u 20:02 sati.