Jedan od prvih koraka na putu mentalnog sklada je napraviti rebalans svoje svijesti. Obzirom da se ulazi u duhovno područje gdje se otvara znanje o osobnom načinu mišljenja, neophodno je osvijestiti način i slijed mišljenja i komunikacije sa samim sobom na iskren i istinit način.
Neznanje i znanje, prvi je slijed u kojem je potrebno napraviti reda. Kad čovjek doživi duhovno buđenje, shvati da cjelokupno znanje koje je do tada imao o sebi, obitelji, okolini, društvu, religiji njega nije podržavalo u dovoljnoj mjeri, da bi volio sebe. Ljubav prema sebi i svim ovim akterima je u potpunom deficitu. Prva pitanja koja si probuđena jedinka postavi je:
- kako se voli,
- što je to ljubav,
- volim li ja svog partnera, djecu, oca, majku, braću, sestre, na pozitivan način?
Odgovor na sva pitanje iz dubine duše je NE - ne. Ta negacija je potvrda neznanja iz koje se onda kreće prema znanju i ljubavi prema sebi i svojim najbližim. Htjeli mi ili ne htjeli sebi priznati, ovo „ne volim“, je i te kako istinito. Nijedan čovjek nikoga ne može ispravno voljeti, dok ne nauči na ispravan način sa ljubavlju komunicirati sam sa sobom.
Razlučivanje između lošeg i dobrog, sljedeća je stavka. Sve što smo radili, radili smo da zadovoljimo svoje potrebe za preživljavanjem i stvaranjem zadovoljstva na mnoge načine. Neki od tih načina su bili loše odabrani i taj nas je izbor nesvjesno opterećivao, a mi smo ga uvijek iznova „trpali pod tepih“ ne želeći se suočiti sa svojim lošim odabirima i oprostiti sebi. Nedostatak tog oprosta samo je skupljao još više loših iskustava koji su se gomilali i sprječavali dobrim djelima pristup u naš život.
Oprostiti sebi sva svjesno i nesvjesno učinjena djela, jako je važno na putu znanja o sebi i svojim postupcima. Bilo je što je bilo. Ovdje se jasno podvlači crta i stavlja točka. Nema više vraćanja u ta negativna iskustva. Sada smo na putu stvaranja i prisjećanja na dobra iskustva pa ako je to i samo jedno dobro iskustvo, mislimo često na njega. Kad svjesno i voljno krećemo putom samorazvoja prva i osnovna potreba je da konačno prestanemo lagati sebe i suočimo se s istinom. Nismo toliko dobri, svjesni ni savjesni, da ne bismo mogli biti bolji, svjesniji i savjesniji.
Treći način znanja sa kojim se suočavamo je svjesnost o negativnom i pozitivnom. Veći dio svog života živjeli smo u velikoj negativnosti koja nas je pratila dugi niz godina i koje smo sve više svjesni, dok nesvjesno ni ne primjećujemo pozitivnost koja se događa u našem okruženju. Pozitivnost ne primjećujemo iz razloga što nam je fokus na negativnim informacijama koje nas okružuju iz kolektivne svijesti, a one su pune negativnih osobina sa kojima se svakodnevno nesvjesno komunicira (psovke, grozno, užasno, katastrofalno) i na taj način one vladaju ljudskim umovima, a njih je mnogo više, nego pozitivnih kojih smo svjesni.
Naša osobna nesvjesna pozitivnost je tek nekoliko pozitivnih pojmova, oko deset, od kojih gotovo niti jedan pozitivan pojam ne koristimo svjesno. Znanje o ovakvoj razini svijesti vodi nas do sljedećeg koraka u kojem ćemo napraviti ravnotežu između pozitivnih i negativnih osobina koje su nam prijeko potrebne za ulazak u istinsku pozitivnost.
put su u ljepotu života kojeg želimo ostvariti u svom umu. Da bismo to postigli, poželjno je naučiti ove osobine, utisnuti ih u svoju svijest pamćenjem kao abecedu ili tablicu množenja koja će nam uvijek biti na pomoći kad nam je potrebna, da kreiramo svoja nova iskustva u kojima se želimo osjećati lijepo, poželjno i privlačno. Na ovaj način u svoj život ćemo privući idealne energije za svoju svijest koje će nas podržavati na putu u znanje o tome što mi, kao ljudska bića, želimo izraziti kroz sebe u obitelji, okolini i društvu. Naša novostečena pozitivna svijest utjecat će na naše emocije u kojima će biti sve više radosti i zadovoljstva samim sobom. Osjećaji će se promijeniti iz bolesti u zdravlje, iz tuge u radost, iz nemira u mir, iz nesreće u sreću. Pozitivne osobine koje smo usvojili bit će nam kamen temeljac za uspješan život kojeg smo uvijek željeli živjeti. Samopouzdanje kojeg smo rijetko imali dobit će krila i mi ćemo osjetiti entuzijazam kojeg dugo nismo imali.
Sve ovo su nas trebali naučiti naša obitelj, religija i društvo, da bismo bili ljudska bića dostojna samopoštovanja i poštovanja. Obzirom da to nisu učinili, ostaje nam osobni izbor i htijenje da od sebe stvorimo čovjeka kojem ćemo sa ljubavlju moći pogledati u oči, svjesni da mi jesmo ruka podrške svakome na našem životnom putu, ali i da se i te kako u potrebi osobnog ispravnog opstanka znamo zaštititi mislima, riječima i djelima.
tekst je iz moje najnovije knjige "IZ TAME U SVJETLO"