U Rijeci je održana večer posvećena prerano preminulom Igoru Večerini. Upoznao sam ga na večeri poezije mog prijatelja Izeta Medoševića, razmijenili par kurtoaznih riječi, rekao da i on zna za mene. Shvatio sam da je kozmopolitski tip i neopterećen svakidašnjim hrvatskim pizdarijama.
Svojevoljno je valjda napustio ovaj svijet, nisam to previše propitivao.
Njegova dugogodišnja djevojka je bila u organizaciji čitanja njegove poezije, glavna je bila jedna fašistoidna lokalna političarka, Izeta i većine njegovih prijatelja nije bilo, samo jedan je došao i komentirao, samo nek se čita.
Mislim cura mi je kolegica, fejs frendica, al jel to trebalo ići baš tako? Ja i kad bih bio pozvan, iako nije bilo razloga, ne bih došao, jer ne odlazim u prostore u kojima je psima zapriječen ulaz.