Marketing
SRAM
Sram je negativna emocija koja nastaje kada pomislimo da ne ispunjavamo očekivanja okoline ili sebe samih....ili pak nesigurnost u naša vjerovanja,potrebe,želje koje nisu u skladu s onim što smatramo da trebamo biti. Daleko od toga da se nekih postupaka treba sramiti ali čemu zbilja služi ta emocija? Da li je to kao neka vrsta imaginarne kontrole ili svijetlo na kontrol tabli koje se upali kada činimo nešto "pogrešno". Osobno osjetim sram za neke svoje misli ili postupke ali mi se isto tako te moje neke misli i postupci dopadaju i izazivaju u meni...čuda...
Kada to najčešće osjetimo sram? Da li se uopće razlikuje sram s obzirom na životnu dob? Ili se mijenja intenzitet određenih vrsta srama? Sjećam se kao dijete da je najveći sram bio kada moraš iz nekog razloga istupiti i postati vidljiv drugim ljudima koji ti nisu bliski. U onom trenutku mislim da ni jedno dijete ne zna reći zašto se zbilja tako osjeća i ne zna objasniti svoje stanje. Kao da nam je instinktivno ugrađeno da možda nećemo ispasti dovoljno dobri ili ta potreba da budemo drugima vau ili ta masa iščekivanja nečega od nas na koju nismo spremni...hrpa zbunjujućih osjećaja a mi se sramimo. Imam osjećaj da kako rastemo taj sram prelazi na poimanje naše intimnosti i seksualnosti.
Karikiram...kao djetetu kažu nam da se sramimo ako npr. nešto ukrademo a kako rastemo da se sramimo svoje intimnosti i seksualnosti pa tako nesvjesno počinjemo zbog srama skrivati svoje vlastite potrebe. Sram je nešto nametnuto i to je emocija koja je korigirana na sasvim pogrešan način. Kroz povijest nesvjesno smo natjerani da se sramimo sebe. Zbog toga su nam se uništile seksualne orijentacije odnosno od silnog guranja pod tepih i stavljanja pod veo srama sve je otišlo u jedan više manje negativni ekstremizam seksualnosti. Pod pritiskom se sve pobrkalo. Iz srama je nastao strah i osjećaj ugroženosti. Ne želim ulaziti u to što je pogrešno a što nije jer takve stvari ovise od konteksta u kojem se dešavaju i zbilja vjerujem da granice moraju postojati ali zar je zbilja sramota biti drugačiji? Sramota od koga? Od čega? Zašto da se sramim načina na koji želim biti voljen, biti tretiran, biti dotaknut? Zašto da se sramim načina na koji želim voljeti, nekoga tretirati ili nekoga dotaknuti? Ako se sve odvija između dvoje, troje ili pak deset ljudi koji su jasno i glasno međusobno rekli što žele... zašto bi osjećali sram?
Zamislite da se može ko čarobnim štapićem maknuti sram koje bi neprospavane noći u dvoje imali...
a koliko bi ljudi bilo manje frustrirano i nervozno....zar ima ljepše od toga da nas netko voli na način koji nam odgovara? da nam pruži ono što nam treba...
Ja trebam njega...i znam kako...samo me sram reć...hahahhahahhha
Post je objavljen 23.01.2021. u 19:46 sati.