Marketing
U znaku mirisa...
Miris je ponekad afrodizijak, a ponekad ubica ljubavi. Širi se kao svjetlost, prelijeva se u nijanse boja i tonove melodija, uvlači se u pore, probija kroz sve barijere naše svijesti, luta galerijom naših uspomena, dodiruje sjećanja, uranja u ocean pamćenja i zaustavlja se kao svjedok nekog lijepog ili ružnog trenutka proživljenog vremena. .
U svom dugogodišnjem radu sa ljudskim tijelom razvio se u meni, onaj arhaični dio mozga, mozak mirisa. Daniel Golemann, pisac knjige "Emocionalna inteligencija" tako naziva naše središte za spoznaju mirisa. Osjećajući, pamteći i sjećajući se mirisa mi razvijamo emocionalnu mudrost u sebi. Miris nas čuva, miris nas brani, miris nas vodi, ubrzava i zaustavlja na postajama našeg životnog puta. Neki ljudi misle nosom, tvrde filozofi mirisa.
Patrik Süskind je slijedeći tu filozofiju napisao roman "Parfem" koji je bio jedno vrijeme na prvom mjestu svijetskih bestselera. Pored stravičnih opisa života jednog ubojice on u svojoj knjizi piše o simfoniji mirisa ženskih tijela, nazivajući sudbonosni parfem "Amor i Psiha". Taj parfem ne postoji, on je čudesna glazba koja kroz nos direktno ulazi u mozak i stvara slike o ljubavanoj bajci iz antičkih dana.
U svom dugogodišnjem radu sa ljudskim tijelom razvio se u meni, onaj arhaični dio mozga, mozak mirisa. Daniel Golemann, pisac knjige "Emocionalna inteligencija" tako naziva naše središte za spoznaju mirisa. Osjećajući, pamteći i sjećajući se mirisa mi razvijamo emocionalnu mudrost u sebi. Miris nas čuva, miris nas brani, miris nas vodi, ubrzava i zaustavlja na postajama našeg životnog puta. Neki ljudi misle nosom, tvrde filozofi mirisa.
Patrik Süskind je slijedeći tu filozofiju napisao roman "Parfem" koji je bio jedno vrijeme na prvom mjestu svijetskih bestselera. Pored stravičnih opisa života jednog ubojice on u svojoj knjizi piše o simfoniji mirisa ženskih tijela, nazivajući sudbonosni parfem "Amor i Psiha". Taj parfem ne postoji, on je čudesna glazba koja kroz nos direktno ulazi u mozak i stvara slike o ljubavanoj bajci iz antičkih dana.
Prisjećam se koraka na ljestvama zbilje, mirisa prvih zagrljajaja na podiju plesne dvorane. Miris svježe opranog rublja sušenog pod suncem na vjetru vremena se učahurio u pamćenje. Miris osamnaest crvenih ruža još uvijek je tu, u meni.
Naše uspinjanje ljestvama ka zrelosti je priča koju ispisujem lutajući koridorima lijepih uspomena. Osjećam omamljujući miris stvarnosti. Svilene niti grade mostove i sjedinjuju nas sa Suncem, Mjesecom i ovozemaljskim tlom, sa pješčanim žalom i jakovljevom školjkom. koja je porodila Veneru.
Prelistavam srcem ispisanu ispovjest ljubavi, mirisi svitanja, zenita i sunoćja titraju u sjećanju. Sinestezija je to. U odaji ogleda vidim mirišljavu prošlost, u odaji odjeka čujem mirise prvih susreta...
Osjećam zagrljaj Amora i Psihe... zaboravljam Patrickov roman i po njemu snimljen film... utjeljovljujem legendu... da, ćutim, to sam ja... vladarica zapamćenih mirisa...
Miris ruža je obilježio moj život. U maju rado prošetam tek procvijetalim ružičnjakom. Miris majskih ruža me vraća u vrijeme koje sam poezijom i olujom ruža zvala, u zagrljaj mladosti, u zagrljaj ljepote davnih uspomena.
Filozofija mirisa je čudesna mudrost našeg tijela, mirisi su kao zvukovi i boje, oni ostaju pohranjeni u dubini svijesti i u nekim sretnim trenutcima progovore jezikom naših neurona, zatrepere laticama cvijeća i pokrenu našu cvijetnu galiju oceanom naših uspomena i vrate nas davna snoviđenja.
Dijana Jelčić
Post je objavljen 22.01.2021. u 09:39 sati.