Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rossovka

Marketing

Ko to tamo pjeva

Eto je konačno inauguriralo novog američkog precjednika. Nemam se namjeru sad bavit ko je spakiro sve puste kofere sa cipelama i kaputima i svom robom prve dame, nego izvođenjem himne.

Dakle himnu je otpjevala Lady Gaga. O njoj znate sve - ekstravagantna i to vrlo, prvi album prodala u samo šesnajst miliona primjeraka, osvojila šest Grammya i da ne nabrajam dalje. Ne znam jeste odslušali kako je izvela "The Star-Spangled Banner", da ne velim američku himnu. Ja jesam, i meni se svidjelo. Njen glas je vrlo moćan, intonativno je besprijekorna, uz nešto improvizacije koju si sve pjevačke zvijezde njenog kalibra priušte bez da trepnu okom jer to ima prođu. Osobno više volim klasičnu izvedbu himne, najklasičniju moguću, jer sam mišljenja da himna kao reprezentativna pjesma koja se izvodi u svečanim i službenim prilikama mora bit takva - svečana, bez puno zajebancije i improviziranja bilo glasom bilo instrumentima. Osim izvedbe, vrlo je zanimljiva bila i njena haljina; od donjeg dijela moglo se sašit jedno osam haljina i svaka čast marincu koji ju je dopeljo do pozornice, a bome i njoj šta se u toj hrpi materijala uspjela popet i sić bez kolateralnih žrtava do kojih je moglo doć da se nedajbože saplela i pala, jer bi taj donji dio srušio brat brat pedesetak ljudi.

E sad...zašto ja to pišem? Evo saću vam reć. Poletilo je odmah pitat našu inauguracijsku izvođačicu himne šta misli o američkoj izvođačici himne. I znate šta je rekla? Da eto nije Lady Gaga baš neka pjevačica i da je himnu izvela prosječno. Vratilo me to na dan inauguracije našeg precjednika, kad sam ostala pa malo i u šoku slušajuć "Lijepu našu". Prvi dio je ajde donekle bio i prepoznatljiv, možda zato šta znaš tekst pa skužiš o čemu se radi. Al druga strofa je otklizala u neslućenom smjeru. Išla sam malo prokopat da vidim šta sam napisala, i evo djelića teksta:
"Bojim se da ovu današnju verziju teško da bi zvukovno identificiro i sam Josip Runjanin. Drugo, odabrat izvođača himne za inauguraciju je jako sklizak teren, šta se i danas dokazalo. Odabrali su glazbenu divu ovih prostora, ali divu koja svaku svoju pjesmu svaki put drugačije izvede. Improvizacija je njeno srednje ime, ona nikako ne trpi jednolično ponavljanje melodije. Pa se onda desi da je prva strofa ajde i prepoznatljiva, al u drugoj nastaje determinirani kaos; prvo se malo tekst mijenja ( ko da je i bitno jel prvo Sava il je Drava, bitno je da se ne upotrijebi Kupa il Mura jer bi to izazvalo još zilijardu komentara ), a melodija odlazi u domenu potpune nepoznanice. Da je sad ide opet otpjevat zvučala bi potpuno drugačije, to znate isto ko i ja. Treće, mišljenja sam da u ovakvim prigodama svakako treba ostat na tradicionalnoj izvedbi; komorni sastav mješovitog zbora izveo bi himnu besprijekorno dobro."
Kasnije je komentirala da se morala dić u jedanajst sati šta joj je puno prerano, pa se nije valjda stigla ni umit a kamoli upjevat.

Šta sam zapravo htjela reć? Zanimljivo je kak neko u tuđem oku vidi trunčicu, a u svome ne vidi hrast lužnjak. Jer ako sebi toleriraš improvizaciju, onda je valjda trebaš tolerirat i drugima. A za nekog ko je prodo šesnajst miliona primjeraka svog prvijenca reć da nije baš neka pjevačica...e to je već kompleksnija priča. Tu se ne bi štela mešati.




Post je objavljen 21.01.2021. u 20:53 sati.