Dan je zagrljaja. Malo je malo dan nečega, nekoga. Nekada je bio Dan Republike, Armije, Borca, nečeg sličnog i to bi bilo to. No dvadeset i prvo je stoljeće pa smo svi mnogo slobodniji, napredniji i nikad manjih ljudskih prava, a od političke korektonsti i nekorektnosti više ne možeš sastaviti pet rečenica u komentiranju, a da se ne ocjeni kako "to baš i nije bilo politički korektno". Osobno, o političkoj korektnosti sve sam bitno naučila još u doba prethodno navedenih Dana, a iz onih famoznih deset Božjih, kod kojih je u nas doma osobiti naglasak između još dvije bio na onoj o bližnjem svom.
E sad, koliko smo odmakli u posljednjih malo više od pola stoljeća...Nešto jesmo. Ako uzmemo u obzir da je boja kože u državi koja se voli ponositi slobodama i demokracijom, u to vrijeme segregirala tko gdje može u autobusu sjediti, i na koji ulaz u knjižnicu ili hotel ući, a da danas u zatvor možeš ako izustiš riječ "crnac", onda jesmo. S druge pak strane, zagovaramo "slobodu govora, bez govora mržnje", dok nam navijačke skupine uredno u svakom drugom pjesmuljku za bodrenje omiljenog kluba riječ "mrzim" izvikuju nekoliko desetina puta tijekom utakmice i nikom ništa.
I tako, sad kad sam izlamentirala o slobodama i svemu ponešto da se vratim na Dan zagrljaja, koji po nekom redu stiže nakon najdepresivnijeg dana u godini. Po kojem se kriteriju ti dani proglašavaju pojma nemam. No zagrljaje volim. Jako.
Ne volim mlaki stisak ruke kao ni zagrljaj koji mi govori ne znam šta sad . Ima osoba koje jednostavno, kad ih zagrliš, nemaju pojma šta da rade s tim čudnim kontaktom koji im se upravo događa...Njih nastojim što češće grliti, ne bi li spoznali ljekovitost tog totalno besplatnog genijalnog delovanja.
Nekih se zagrljaja ne mogu zasititi. Potonem u njih bez straha od utapanja. Upravo suprotno. Vanjski je to dodir dodir koji poput magije, izljušti sve ono teško sa stijenki nutrine i putem dubokog izdaha izbaci težinu van, u nepovrat. U njima se želim utapati. Uvijek.
Pamtim mnoge davne čvrste, tople, iskrene, zagrljaje dodijeljene mi u tuzi, sreći, ljubavi i ljubovanju. Na svima sam zahvalna.
I nikad mi ih dosta.
Besplatan je, dijelite ga, pružajte i s radošću primajte - ako vam nije problem. Vrijedi.