Marketing
Nedostajanje
Njena je zvijezda sada nisko pri zapadu. Titra, pa u trenutku izgleda ko mali avion.
Tu je Ona, zvjezdica moja.
Odmahne rukom na svaku kritiku Starog, još uvijek. Da mi bude lakše.
- Ne slušaj sve, kaže mi iz nekog svog svijeta. Ne primaj srcu. Star je i glup.
Pa se smijemo Ona i ja. Ona tamo, ja tu.
Glup, glup, glup...smijemo se.
Težak.
Šišala sam ga danas mašinicom. Sav je zabrinut i tužan.
Sluša radio sa srcedrapateljnim pjesmama, pa sam sebe baca u duboku tugu i nedostajanje.
S nježnošću mu radim frizuru, pažljivo oko ušiju.
Vjetar puše snažno, zvijezde se razmiču bistro i lijepo, za neka nova putovanja, barem u mašti.
Ovaj tjedan radim od doma. Kad mi počnu nedostajati ljudi i komunikacija, tu je blog ili telefon.
No, često osjetim potrebu prošetati, nagutati se tog pitkog zraka vani, pa radim krugove po kvartu i dišem.
Nekada mi se pridruži i moj frend, pa hodamo zajedno, oznojimo se pritom, nije to penzionerska šetnja.
Pričamo si sve one male nedoumice vezano uz muško ženske odnose.
Tako mu večeras ispričam trenutni medeni međutak između mene i ovog mog,
i kako mi je rekao da se ponovno zaljubljuje u mene.
Frend se sjeti kako je to često svojoj ženi govorio. I kako se doista tako osjećao, u intervalima silno zaljubljen u nju.
Raznježim se i zaguram glavu duboko u šal. Rastavljeni su već dugo. Nije uspjelo. Unatoč.
Prepričava mi i svoju nespretnu komunikaciju s jednom curkom.
Nezahvalno je pametovati, ali želi moju iskrenost, pa sam iskrena.
Vraćam ga na kolosijek. Kako privući drugu stranu ? Pokazivati brigu za zdravlje ? Ne, ne isuviše.
Pisati joj poruke svaki dan ? Ne, nazvati je. Biti konkretan i ne okolišati.
Teško je tu biti pametan. Ljubavno jelo nema ispravnog recepta. Zapravo, sve je ispravno i krivo.
U isto vrijeme.
Kada dođem doma iz šetnje, Stari mi veli da će mi zvati murju jer ga direktno ugrožavam.
- Kako, čime ?, pitam ga zbunjeno još na vratima.
Tim svojim šetnjama, kaže.
Ali tata, nisam s nikim, ne kužim...pokušavam nježno.
- Zvat ću ti murju, ponovi. Ljudi se cijepe, razbolijevaju, umiru, a ti se šećeš!.
A zovi, odgovorim.
Zvjezdica zapadna odmahne mi rukom, titrajem svojim mekim, radosnim. Začujem njene narukvice.
Pa se smijemo.
Ženama ne treba nikad ništa objašnjavati, s njima uvijek treba djelovati.
Žena – nije predmet, ona je cvijet. Njoj su potrebne sunčane, nježne riječi
E. M. Remarque
Post je objavljen 20.01.2021. u 20:18 sati.