Marketing
U poeziji vremena...
Ova je pjesma stručak riječi,
tišina utkana u ritam prstiju, u tvoj osmijeh i tvoje oči.
Oslobođena iz krletke srca, ulovljena u mrežu sunca, prosuta u trajanje dana
postaje vedrina, zraka sunca, bijeli oblak, kap kiše, maleni cvijet.
Izranja iz mene i za sobom ostavlja tebe.
Uz tebe dosežem svijet mjesečeva sjaja,
dodirujem prah umirućih zvijezda,
uspinjem stazama njihova rađanja.
uzdižem u koljevku početka,
zibku uskovitlane ljepote.
Život je tu,
u beskrajnom vrtloženju,
u srži trenutka,
u zrcaljenju tebe u tebi i mene u meni.
U krilu tisućljetne vizije, u poeziji vremena i sjeni tvog osmijeha
iz pieska i pjene izranja čarolija stvarnosti pretočena u istinu,
u sreću dosanjanu na žrtveniku noći, u ljubav utjelovljenu
pitagorejskom pentadom, zagrljajem ženske diade
i muške triade.
Afroditini broj, istoznačje svitanja, zenita, sutona,
i ponoćnog sunca...
U pretakanju pješčanog sata iz sada u sada,
tri sekunde ljepote, obnavljajuće uskrsnuće
poezije vremena.. .
Dijana Jelčić... prolutah arhivom fotografija i štiva... složih kolaže... osjetih, buket godina se širi...
Post je objavljen 20.01.2021. u 08:08 sati.