Potaknut idejom vlasnika EUM Bloga, ispričat ću vam ukratko moju priču o " Oprostu ". Nisam onaj koji sam od uvijek opraštao niti sam se u to razumio. Znao sam se naljutiti i onda to nositi u sebi, pa gotovo zaboraviti, naročito ako bi se " na trenkovao " ( napio- razveselio ) u nekakvoj društvenoj prilici. Međutim, kako čovjek ima prijatelje, još više ima onih koji mu rade o glavi, bilo gdje i bilo kada. Imao sam puno neprijatelja u životu, što poznatih, a još više nepoznatih. A ispričat ću vam samo jedan slučaj s poznatim neprijateljem. Bili smo u istoj političkoj stranci (ne bih ju imenovao). Ja sam bio predsjednik, a on je u stranci također ima neku funkciju - a poseban zadatak mu je bio da me pred drugima lažno kleveta, ali ne samo to, nego da me i pred drugima, gledajući me oči u oči, lažno optuži za potpune neistine. U tom momentu, da sam imao oružje pri ruci, sigurno bi ga upotrijebio. Hvala Bogu, nisam ga imao. Međutim, nakon toga imao sam čvrstu namjeru da ću ga kad tad " likvidirati ". Imao sam čitavu viziju da mu zatrem tragove pa bilo to i nakon 15 godina našega života. Na svu sreću, ovakva “atmosfera” držala me je samo tri dana. Razmislio sam dobro, i oprostio sam mu sve to u duhu, uz pretpostavku da iza te rabote stoje neki drugi meni nepoznati ljudi. Nisam smatrao da ga o tome trebam bilo što obavještavati, naprosto ta osoba za mene više nije postojala. Međutim, kasnije se je dogodilo nešto nepredviđeno. Prošlo je dosta godina nakon toga, i jednoga dana, ja sam se našao u banci moga malog grada, sjedio čekajući da dođem na red. Odjednom vidim toga čovjeka, ulazi u hol banke. Isti moment, instinktivno ustajem sa stolice u holu, polazim mu u susret, ne razmišljajući što ću mu reći, pružam mu ruku i kažem : " Opraštam ti sve" ! To što sam tada vidio meću nikada moći zaboraviti. Vidio sam čovjeka totalno slomljenog duha. Ništa mi nije znao reći, osim riječi zahvale koje je izgovarao na meni čudnovat način. Ja sam mu ukratko rekao što sam imao u namjeri i kako izvesti njegovu egzekuciji, ali Bog mi je pomogao da se to ne dogodi, a on mi je ispričao čije " maslo" je iza toga stajalo. Htio je da po poslu odemo na piće. Naravno, ja sam se zahvalio i rekao da nemam vremena.
Tek mnogo godina kasnije, rastom u vjeri, saznao sam da nas Isus uči kako Bog oprašta nama grijehe onako kako (ako) mi prethodno oprostimo drugima. (Mt. 18,33). Ne samo da nas uči da opraštamo neprijateljima, nego da i ljubimo i molimo za njih. (Mt 5, 3-45). Još je na križu oprostio onima koji su ga mučili... "Oče oprosti im, ne znaju što čine".
(Autor: čitatelj bloga – želi ostati anoniman)
Post je objavljen 19.01.2021. u 13:38 sati.