Rasuti u pogledima
Tijela, leže, izrezana
u kolaž
boje krvi
Kao tijelo, i duša se krije i bježi
volim te, al sa distance, jer
raskopčam li ti svoju dušu
da li ćeš to iskoristit protiv mene
da li ćeš mi zabit nož u srce?
Kirurški rezovi na tijelima
za obdukciju
Duše ne idu na obdukciju
one same čeznu i očajavaju
zavezane, u strahu
od dodira
Šta ako, šta ako, šta ako
Šta ako bude još jedan uzaludni ples
nade, čežnje i strasti
bez imalo ljubavi da nas grije u hladne dane
kako da priživin
još jedno ostavljanje?
Kirurški rezovi na duši
Kirurški rezovi na srcu
volim te, al molim te, drži distancu
sutra ćemo možda bit stranci
zato i bolje da se gledamo iz daljine
pa makar i daljina boli
i težina straha je gorka.
P.S. Pjesma nije o mom ličnom iskustvu ili osjećaju, nego san je napisa da dočaran taj strah vezivanja što ga ljudi često imaju, strah od otvaranja prema drugima, strah od odbačenosti.
Post je objavljen 18.01.2021. u 16:20 sati.