Ne znam kad si mi toliko nedostajao.
Znam da ovo citas. Lakse je nego pitati kako sam.
A mozda mi bas to treba u ovom trenutku.
Dijelimo isti krevet, a kao da se uvijek mimoilazimo.
Ne, ne treba mi da mi skuhas jutarnju kavu.
Ionako je necemo popiti zajedno.
Ili cemo je popiti zureci svatko u svoj mobitel.
Ne trebas mi kupovati stvari. Nikakve.
Samo mi to daje osjecaj ovisnosti, a ne ljubavi.
Trebam poljubac ujutro. Zagrljaj.
Povremeno da mi sapnes da ce sve biti dobro.
Jer... Nestabilna sam i titram na sve strane.
Osjecam se samo. Ne trazim te da shvatis.
Samo da budes tu. Uistinu. Barem na tren.
Post je objavljen 17.01.2021. u 20:02 sati.