prijatelji moji,bivši, kako spavate, obzirom na povijest našu zajedničku, gdje ja Vama lovu,dušu, poklonih, a Vi meni nož u leđa?
Ja usnem s plavičastim cjelivom anđela i probudim se s bijelim perom njegovim, na grudima!
Hej,
krvi moja, ti jedini stvoritelju moj, zbog kog se, tooolikoo godina ćutjeh, ništavnom, nebitnom, nepotrebnom, zrncem praha, ljubav ti šaljem, život si mi dao, za ostalo izborih se sama, osim za blagoslov tvoj! ( Imaš toliko godina i ne očekujem da ikad, pa i na samrtnoj postelji reći ćeš: Volim te, ponosim se s tobom, ta ja samo " jadno žensko sam!".E više sam ja od tog. Monolit sam, konačno shvatih)
Moja ljubav je kao kap vode, neprocjenjiva i nađe protonsku pukotinu do srca svih, crnih, tužnih, smrznutih!
Ljubav je moja religija, moj kisik, moj usud, moja politička " stranka". jer nitko ne može biti toliko zločest, odvratan prema nama, koliko MI možemo biti dobri, ljekoviti za duše, te, izmučene!