Gledam razbijene komade mojih proslih zivota.
Sad izvana, kao promatrac... Nevezana.
Ostavljam emocije po strani. Otvaram oci. Disem.
Shvacam samo jedno, tako je moralo biti.
Moralo je jer sam odabrala prije osvjestavanja odluke.
Zapisala duboko negdje u sebi.
Prihvatila da sam samo komadic, dio price...
Onaj komadic slagalice kojem se dugo trazi mjesto.
Ne mogu reci da zalim za proslim.
Previse varijabli van moje kontrole.
Ne birate koga i sto cete voljeti.
Ali zato birate komu cete otvoriti vrata svog zivota.
Ili ih zatvoriti. Tiho, ali odlucno. Zauvijek.
Razbijeni komadici se rastacu pod mojim pogledom.
Svi komadici slagalice nalaze svoje mjesto.
Tek je Ljubav slici dala istinski smisao.
Post je objavljen 16.01.2021. u 20:53 sati.