Marketing
Boje i oblici
" Kocki je bila elegantna i profinjena, ko i uvijek, no prepoznaš je po nehajnom hodu, pri čemu joj se njiše dugi prekrasni crni rep( kosa). Ako je i imala što za pasom, nije se vidjelo jer je imala haljinu ( crno-zelenu, kad sam već Milka Babović)
Ona je meni prelijepa, rijetko tak nekog lijepog vidim. Ko A. Hepburn ( to je za dečke, vižualne tipove). Kad smo se zagrlile, morala sam stat na prste da ne polomi kičmu. A najljepše na njoj je njezina skromnost, jednostavnost.."
To su bili onako prvi dojmovi, iz pluća.
Kockavica je prava i ozbiljna umjetnica, samo ona to još uopće ne zna. No, u tome je draž.
Na otvorenju je rekla ravno dvije rečenice, iz kojih se čulo samo hvala.
Šarena nije bila, jer nije našla haljinu koja se vrti.
Slike su joj ko iz druge dimenzije. Pune su energije, ne samo boja i oblika kako se to iz prve čini.
Svaka slika ima svoj pokret, svoj zvuk. Priču koju naslućuješ, bez da približiš uho. Samo srce prilijepiš onako očima. I upijaš. Upijaš...
Ovu bih nazvala Radost.
Slika se smije, ushićena je valjda autoričinim smislom za lijepo. I za humor. Lijepi humor. Koji ushićuje, kako čitatelja, tako i gledatelja.
Slažeš nekom osmijehe, ko kockaste kore od kockaste naranče. Potkrade se koja tamna boja, no, pa život, no tamna će zauvijek ostati tek u podnožju ovog vedrog, ženskog Mondriana.
Ovo je Kosturka.
Anatomija osjećaja, skelet svih čežnji i traženja.
Slika se kreće, kosti škripe i zveče jer im je to funkcija; predstavlja mi žensko uporište u trenucima kada nema mesa za naslonit glavu.
U nama, tako bih je nazvala.
Ne samo planeti, kometi, konjunkcije i disfunkcije, već i magnetska privlačenja, razlog zašto se neki ljudi naprosto moraju sresti, dogoditi jedni drugima, pa prasnuti u orbitu ostavljajuć iza sebe sjaj, milijunima svjetlosnih godina.
Rat, prvo pomislih. Vidjela sam i kartu gore u desnom uglu, ko mračno predskazanje i geopoliticki usud. Onda mi je autorica prišapnula da je Potres.
Na slici, ne stvarno!
Da, pomislih, pa isto je to. Slika se kreće više od drugih. Krvari. Plače. I drhti.
Još je mnogo njenih slika koje vam neću namjerno predstaviti dragi moji, prvo jer moje fotke nisu kadre prispodobiti ( Beroš, šuti! ) tu iskričavu ljepotu,
i jer bih željela da dovučete svoje lijepe guze do Gorice naše male, popijete vruće vino, pojedete najbolji hamburger kod tete koja svakog zove Ljubek i Ljubica, te osvježite svoje okusne pupoljke u očima, gledajući tu ljepotu u pokretu, postav naše umjetnice Kockavice,
do 29.01.
Propusnice su ukinute, isprike nema.
Dođite i dižite imunitet njenim Bojama i oblicima!
Post je objavljen 16.01.2021. u 18:45 sati.