Neki dan san ima jedan zanimljiv događaj i uvid, dok san bija na wc-u. Da, dobro ste pročitali, na wc-u. Ne mogu se sad pouzdano sitit jesan li sidija na šolji il san bija usta s nje, kad san, već zapleten duboko u mislima, samo osjetija to. To je osjećaj koji je teško opisat. Da nije ovako zabavne koincidencije sa mojin siđenjen na wc-u, vjerovatno ne bi ni prepričava ovo. Ugl osjetija san sigurnost, duboko san bija zagledan u sebe i primjetija kao da neman temelj sebe koji je odiljen od vanjskog svita, nego kao da je otvoren, prolaz mene prema svemiru i obrnuto. Sigurnost koju san osjeća je bila baš, pa recimo, svevažeća, potpuna, apsolutna. Bilo je sasvim jasno da san ja siguran šta god se desilo. Osjećaj nije dugo traja, ali bija je konkretan i značajan. Sitilo me na doživljaj Ljubavi koji san ima prije par godina, vjerovatno ta oba osjećaja dolaze iz istog izvora. Al fakat, sasvim jasno san osjetija kako san siguran, uvik, i osjećaj je baš lip. Ali ako ću se ukorijenit u tom osjećaju, to me suočava sa mojim demonima, tako da se ja svjesno razdvojim od tog osjećaja i vratim se svojoj uobičajenoj nervozi. Bilo kako bilo, ako želite neke dublje momente samospoznaje, obavezno sidite što više na wc šolji!
Ova me siti na možda i najbolju seriju koju san gleda, kad smo kod nje, čak bi je moga i opet pogledat!
Post je objavljen 12.01.2021. u 16:25 sati.