Stari grijač izlazi iz starog „praonika“ ili „kade“ ili kako tko već to naziva, u svakom slučaju to je ono u čemu se vrti bubanj.
Grijač je radio dobro, ali novi je vrlo jeftin i bezveze je stavljati ovoga starog kojega je obuzeo kamenac.
Jedino što trebamo od staroga grijača je ova mala sonda ili termosenzor ili što već.
Novi grijač blista pored staroga, a i malo je duži.
Senzor samo lagano očistimo od kamenca sa finim brusnim papirom...
... i stavljamo ga u novi grijač. Tu kroz ovu crnu gumenu brtvu.
I onda grijač ide u svoj utor u novome praoniku (koji ovdje još leži u svojoj ambalaži)
S novim praonikom dobio sam i nekoliko listova naputaka za ugradnju. Većinom beskoristan materijal.
Ovako izgleda stari praonik iznutra. Unutrašnji semering je propao i voda je ulazila u ležaj bubnja, naravno tu je i korozivni utjecaj deterdženta, hrđa je curila pomalo unutra. U ovome se nije baš mogao dobro oprati veš. Nešto slično možda je počelo nastajati i unutar vaše vešmašine. Zabrinite se zbog toga. Jako se zabrinite...
Novi praonik je na svom mjestu. Montažu donjega utega se nisam sjetio dokumentirati.
Pogled odozdo. Kroz ispust praonika vidimo bubanj i grijač. Betonski uteg je ovo sivo u donjem dijelu slike.
pogled odostraga na ugrađeni grijač.
Spustiti praonik s težinom donjeg betonskog utega u šasiju vešmašine će biti puno lakše ako imate u garaži nekakvu dizalicu recimo lančanu dizalicu- popularni flašencug. Puno manje ćete morati psovati u tom slučaju... ali baš puno manje.
Nastavlja se. Ne propustite sljedeći i finalni nastavak Kazuarova leta.
