...iliti smanjena inteligencija.
kao mlad užasavao sam se gluposti šta je rezultiralo time da nisan povalija sve ono šta mi se na pladnju nudilo. a jebiga,nikad nisan volija iskorištavati nečiji nedostatak radi vlatitog prosperiteta ili užitka, to sam uvijek doživljavao kao nešto nečasno. no tada mlad i neiskusan nisam odmah znao prepoznati dvije vrste gluposti, urođenu i prirođenu. urođena glupost je, blago rečeno, mentalni nedostatak i sposobnost percipivnog razmišljanja. ona kao takva ničim se ne može promijeniti i gledajuću cijelini oni koji su takva svoja ograničenja prepoznali mogu izgraditi vrlo dobar i sretan život, ja im se zapravo, sa današnje točke gledanja, divin, pokazali su veći stupanj inteligencije od onih koji žele ispast pametni. e ti 'pametni' prednjače u ovoj drugoj grupi prirođene gluposti.
naime prirođerna glupost se stvara postupno i ovisi o puno više čimbenika nego li je to urođena glupost, kao npr. karakter osobe, njen društveni status, fizički izgled, pa i materijalna dobra. čest je slučaj da je materijalni status povezan sa urođenom gluposti, jer, a bože moj rodio se da nemora o ničem mislit. društveni status je vrlo bitan u nastanku prirođene gluposti jer se osoba ravna po principu uspješnosti, šta oće reč ako sam uspješan, nisam glup, pa je najčešći primjer takve prirođene gluposti stečena diploma nekog sveučilišta koja baj d'vej ne garantira inteligenciju nego potvrđuje upornost, što dodatno naglašava prisutnost prirođene gluposti, čime se 'pametni' često vole pohvaliti i to naglasiti. fizički izgled se može svesti kroz sintagmu 'joj šta sam lijep/a, ko slika, a to nemože svatko'.
e, ali kada su karakterne osobi ne u pitanju kao mjerilo gluposti onda u prvi plan iskače ego i za ne falit na njega se sve nadovezuje. ako povežemo ego sa bilo kakvom uspješnošću onda se odmah uočava da su svi 'uspješni' menađeri završili iza rešetaka samo iz tog razloga što im prirođena glupost nije dopustila povrijediti ego. nadalje, frustrirane osobe kojima vlastiti ego nije dopustio da se zadovolje sa onim što imaju uvijek iznova se sa drugima moraju dokazivati, ili bolje rečeno, naglašavati svoju veliku pamet pa se često u pravilu uvijek raspravljaju nebi li tim 'pametnim' raspravama sebi dali na važnosti. i u konačnici, ego je uvijek povezan sa bahatošću pa nerijetko takvi likovi i najebu.
danas, nakon više od pola stoljeća zgražanja nad glupošću uviđam koliko sam bio u krivu kada sam urođenu glupost smatrao nedostatkom, a ona je u stvari božji dar života na zemlji, jer sva sranja koja su se na zemlji događala pokrenuli su prirođeni glupani, nažalost, stradali su oni sa urođeni, zato šta nisu imali sposobnost percipiranja, ali da nije tako, ili kad su vremena mirnodopska, oni urođeni, žive sretnim i ispunjenim životom, jer malo zahtjevaju a puno daju, noću, kad idu spavati, ne razmišljaju o nečemu na što ne mogu utjecati jednostavno zaspu i ujutro se probude svježi i vrlo četsto dožive duboku starost. e sad, koliko je ta duboka starost poželjna je već neko drugo pitanje.
Post je objavljen 11.01.2021. u 17:40 sati.