„U odvažnoj borbi dobra protiv zla, međutim postoje određena pravila koja se ne smiju zanemariti ako se želi uspjeti.
Ponajprije, odvažnost se mora temeljiti na jedinstvu snage i prijateljstva;“
Iz do sada pisanoga znamo da je naša snaga skrivena u našim slabostima pa da nabrojim neke:
- oholost,
- zavist,
- srdžba,
- neumjerenost u jelu i piću,
- požuda – pohota,
- lijenost,
- škrtost,
- pogrešan izbor Gospodara,
- neposluh,
- nebriga za sebe i bližnjeg,
- i još svašta nešto, svaki za sebe zna što mu ne valja.
Prijateljstvo:
Svaki od nas treba da je prevashodno prijatelj samomu sebi, da želi bližnjemu ono što i sam želi. Sami biramo komu ćemo prijatelj biti, tako i drugi biraju nas za svojega prijatelja. Prijateljstva i rodbinske veze treba čuvati, održavati i njegovati. Samo zajedno možemo sve, pojedinačno tek nešto malo samo za svoju korist, naročito ako izaberemo pogrešnog za prijatelja?!
Da vam kažem tko je taj? – To je onaj vječno neposlušan Gospodaru svih svjetova od džina i od ljudi.
Njih se klonite ako uspjeh hoćete.
„Drugo, kompromis sa zlom nije moguć u svim okolnostima zlo mora biti otvoreno p(r)okazano. Niti se naše vlastite strasti i nedostaci smiju umanjivati.“
>Mnogi "ja"spremni su na kompromis iako znaju da to ne donosi dobro svima nego samo nekima uglavnom „njima“ zla zagovornicima?!
Ne ma kompromisa ni sa onima koji zlo čine u „ime većeg dobra“.
To je magla koju ti prodaju da bi ti zaklonili pogled na istinu na pravdu i pravednost, da bi te na stranputicu odveli sa koje je povratak vrlo težak, često i bolan. Ne daj/te se zavesti slatkim riječima i praznim obećanjima, jer kakva su obećanja nego isprazna, da su puna blagodatima bi se imenovala.
Što se pak vlastitih strasti tiče trebamo znati da svaki onaj tko odveć ljubi bilo koju strast ljubi osobnu propast. Eto zašto je umjerenost bolja od pretjerivanja i zanemarivanja.
Budimo svjesni svojih slabosti i nastojimo ih se osloboditi na naj lakši mogući način a taj je; Djelotvorno zalaganje za dobro svima pa i njima „neprijateljima“ svojima.
„Treće, borba se ne smije provoditi izravnom silom. Ako je zlo obilježeno, ono pomišlja na oružje, a ako mu učinimo uslugu da se protiv njega borimo po načelu udarac za udarac, na kraju ćemo izgubiti jer se tako zaplićemo u mržnju i strast.
Stoga je nužno početi kod kuće u našim vlastitim osobnostima stražarimo nad pogreškama koje smo obilježili.
Na ovaj način otupljuju oštrice oružja zla jer ne pronalazi suparnika. Iz tog razloga ni svoje vlastite pogreške ne bi smjeli izravno napadati.
One pobjeđuju sve dok se s njima hvatamo.
Na posljetku (na kraju) najbolji put borbi protiv zla je djelotvorno napredovanje u dobru.“