Javljam svima tužnu vijest da mog kućnog paučića Pere više nema. Ma sigurno znate za njega, bar neki. Iako mi se gade ta mala stvorenja Perica mi je bio drag i kad god smo se sreli, on je stao, ja sam stala i pogledima smo se pozdravljali.
Uvijek sam ga pustila da ode u svoj ćošak gdje se lijepo skrio i tako smo živjeli sve dok jednog dana naišao na metlu koju je vukla moja sestra kuhinjom (hebeš mu miša!). Prvo sam pomislila da se pravi mrtav ali bome uspostavilo se da ga zaista više nama među živima.