U životu se nisam toliko misa i liturgija putem TV-a nagledala kao u zadnjih petnaest dana.
Gledali smo Bozanića. Gledali Porfirija. Gledali neke anonimne.
Da se razumijemo, nisam osobiti vjernik. Žao mi je onih koji govore da su u umrloj državi bili radi svoje vjere na bio koji način šikanirani, jer baš u to doba imala sam sreću da sam vjeronauk učila od divnog protojereja kojem pamtim samo ime. Lazar.
Obitelj nam je šarolika po pitanju vjere. Svega ima. U mojoj najužoj, Zakoniti ateist, kćer katolkinja, ja pravoslavka. Da imamo sina, on bi vjerojatno bio musliman, kako nam ide...
Majka katolkinja, otac pravoslavac.
Moj prvi susret sa crkvom bio je u Sv. Srca Isusova u koju me majka ponekad vodila na mise. Majka koja je, ustrajna da obavim vjeronauk i potom sve po pravilima, samnom otišla u Hram Sv.Nikole i tražila velečasnog. Kojeg pravoslavna crkva nema. Majka koja, dok oca nije upoznala, pojma nije imala da na svijetu postoji neka druga vjera osim njene. I nije joj bilo važno. Vjeruje i danas, moli i dalje, a donedavno je na nedjeljnoj misi u Sv. Srca Isusova bila redovita.
Sve smo odradili. Sve sakramente imamo svi osim Zakonitog. Njega su zaboravili krstiti, pa je postao ateist.
Pretprošle godine na samu Staru godinu na vrata je nam je pozvonio svećenik, tj njegov asistent i upitao ako želimo blagoslov doma. Bila sam u depri i nimalo dobrog zdravstvenog stanja. Pristala sam. Svećenik je dolazio iz župe Sv. Nikole kojoj pripadamo. Iste one iz koje me protjerao unatrag 17 godina jedan drugi nečovjek koji je na moje "Dobro veče" rekao "Ako vi kažete da je dobro veče, onda je dobro veče", a zatim, kad sam mu rekla kojim sam poslom stigla, sasuo na mene salvu gluposti i hrpu rečenica što božjem poslaniku nikako ne pristaju. Posao smo obavili u susjednoj župi sv. Josipa. Malena je sa svojih devet mjeseci bila najmirnija beba koja prima prvi sakrament. Naredna dva primila je u svojoj župi. Uz neke druge divne svećenike i blagoslov, po mom mišljenju, najboljeg biskupa države. Blagoslov doma tog dana odradio mi je divan svećenik. Okrijepu razgovorom pružio mi je pravi božji poslanik, čovjek.
Mnogo sam ovdje župa, svetaca, likova i svega udrobila. Neka.
Kad sam u prilici, najviše volim otići u malu crkvicu Sv. Jerolima u centru, u hram Sv. Nikole ili pohoditi Trsatsko svetište.
Nema mi razlike. Svaka je moja. U svakoj molim, meditiram il samo sjedim u miru.
Crkva kao institucija, nažalost, gubi sve više na vjerodostojnosti.
Vjera je nešto meni sveto. Vjerovati treba, vjere moramo imati.
Bog nije neki starac sa bradom koji sjedi na oblacima i upravlja zemaljskim svijetom. Bog je u svima nama. I u ateistima. Bog je ljubav, energija je.
Religija - e za nju nisam sasvim sigurna i bojim se da ona ne ljulja sve.
Četiri pojma koja se uporno u iste uzde upregnuti hoće.
Meni totalno različita.
...Hristos se rodi
Post je objavljen 07.01.2021. u 22:48 sati.