- Znaš ja nikada nisam probao…
- Od mene to nećeš dobiti. Možda??? Ma bojim se! Bojim se da bi to za nas značio kraj. Ja to ne želim!!!
- Nema problema ljubavi. Kad ti budeš spremna. A možda i nikad. Mi muškarci želimo to probati. Ja te neću siliti…
Na spomen analnog seksa zaboljela me je unutrašnjost debelog crijeva. Sjetila sam se svojeg prvog i jedinog iskustva od prije 30 godina. Boljelo me je, jako, jako, jako. Osjetila sam neugodu zbog smrada. Netom poslije sam dobila proljev. Odvratno iskustvo. Bili smo mladi, jako mladi. Nismo koristili nikakvu kremu. Nikad to više nismo ponovili. Zgadilo nam se.
Pri spomenu analnog seksa guza bi me zaboljela. Što ti je psihosomatska bol. Psiha nas zna blokirati, psiha nas zna boljeti tamo i gdje ne boli. Svi koji su tražili analni seks od mene bili su moji bivši. Nisam dala svoju guzu. Nikom.
- Jebi se! Moju guzu nećeš dobiti. – mislila sam i svih odjebala.
Često mi je prstima lagano dodirivao analni otvor. Osjetila sam ugodu. Malo bi mi stavio prst unutra. To je sve što sam dozvoljavala. No taj prst bi mi proizveo nagon za pražnjenjem crijeva i bilo me strah ne bude prejak, da se ne dogodi da se crijeva počnu prazniti.
- Trebam razbiti strahove. To je za mene tabu tema. Jednom dok sam gledala film u kojem su se zadovoljavali homoseksualci imala sam instinktivnu reakciju na povraćanje. Sad ih prihvaćam, imam drugo mišljenje, nisam više ispranog mozga da ih proglašavam bolesnima. I ovo što radimo nije bolesno, no to moj mozak treba prihvatiti.
Odjednom iznenada, zbog ljubavi koju mi pruža, poželjela sam mu ugoditi. Dovraga pa mogu se žrtvovati, pomislila sam. Želim da proba, al' me je bilo strah boli, smrada, gađenja, proljeva… Preko 30 g. nitko me na tom predjelu nije smio ni taknuti. A rodio se još jedan strah da mu se jako svidi i da to bude upražnjavao vrlo često, da budem zapostavljena na drugom polju. To bi bio naš kraj.
- Što da radim? Mozak je grozničavo premetao loše iskustvo i želju da mu ugodim.
Dobra prijateljica s kojom dijelim sve, koja me je otvorila prema svijetu seksa, koja mi je proširila horizonte, pričala je o analnom seksu kao da pije vodu. Meni se gadilo, staro iskustvo ponovno se vraćalo u refulama kao nešto najgore što sam doživjela, no maleni crv sumnje da to i ne mora biti strašno nastanio se u moju podsvijest.
- Želim da probamo – rekoh sva prestravljena.
- Jesi li sigurna?
- Da.
- Bit ću nježan ljubavi!
- Ako bude smrdjelo ja ću ti povratiti.
- Ispraznila si crijeva. Neće. Opusti se.
- Bojim se!
- Ne boj se. Uvijek mogu prestati.
Uzeo je nevenovu kremu i lagano kružio oko otvora. Prst i bilo kakav predmet nije me zadovoljavao. Željela sam njega u sebi. Ulazak je bio ugodan. Nije bilo smrada ni iscjetka no bol na kraju je ostala. Reska, vrlo jaka, srećom ne konstantna. Svidjela mi se i ta bol znajući da njemu udovoljavam. Ima nešto i toj boli, nešto što uzbuđuje, naslađuje. No ipak želim da ne bude tako intenzivna, strah me je da me ne ozlijedi iznutra.
Želim ga. Volim. Malo sam zbunjena. Treba vremena da otklonim predrasude koje nam je nametnuo odgoj. On je strpljiv. Ja sam ta koja je to inicirala. Ja sam ta koja to i dalje inicira. Ne mogu razlučiti uživam li uistinu ili je ta ugoda povezana isključivo s time jer je njemu lijepo. No ugoda postoji. I ja želim još.
Na dubljem ulazu moramo još poraditi. Reska bol mora prerasti u laganu slatku bol.
Ne znam hoćete li me osuđivati, pljuvati po meni ili podržati. Iskreno boli me kurac. Ja sam svojem muškarcu udovoljila, osjetila ugodu i želim još.
Razbijena je još jedna kočnica u mojem patrijahalno moralnom jebenom svijetu u kojem samo raširiš noge i možeš biti sretna ako te taj neki muškarac malo poljubi da bi te poslije odgurnuo i varao s još bezbroj...
Otkrila sam da ljubav čuda radi, da tabu teme nisu tabu, da treba istraživati, razgovarati…
Otkrila sam koliko ga volim i da moja žrtva nije žrtva.
Post je objavljen 07.01.2021. u 13:52 sati.