Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/hell-drug

Marketing

Depresija

Koa prvo, sretan Božić svim pravoslavnim vjernicima! Hristos se rodi! Ona aždaja od moje bivše se više nije javljala i nitko nezna gdje je i kud je. Ne moram ni govoriti da se dida strašno brine za nju - dok je bila u komuni bar je znao da je na sigurnom iako se nije javljala ali nitko od nas nije ni znao da je otišla iz komune prije godinu dana dok se nije pojavila na vratima i to usputno somenula. Gdje je bila, šta je radila, od čega je živjela možemo samo pretpostavljati. Dida bi joj dao sve, samo da ne pije i da ne koristi drogu, što očito nije slučaj! Ja sam u dubokoj depresiji otkako sam prestao sa drogom , što je sasvim normalno. Još uvijek se budim sa mišlju o drogi i idem spavati sa tom istom misli. Moram se sjetiti svoga djeteta i radi čega sam se ostavio toga. Pijem Xanaxe od 2 mg, dva puta dnevno i oni mi koliko toliko pomažu. Ali kada sam bivšu vidio depresija i želja za drogom mi se pojačala x10, i iako sam sebi govorim da je sve to u mojoj glavi, jednostavno se ne mogu otresti depresije i te jebene želje za iglom punom speedballa (mix heroina & kokaina). Sanjam o njemu, mislim 50 puta dnevno kako bi bilo dobro ufurati se, ma samo jednom - iako znam da je to laž i da za narkomane nema "ufurat ču se samo jednom i prestat". Znam da je to za Vas nezamislivo - odrekao bi se vlastite kćeri, obitelji koja ga je prihvatila kao da je njihov sin, auta, svega - zbog droge!?? Iskreno, ni sam neznam odgovor na to pitanje..To je životna borba, a dosta je jednom pokleknuti i gotovo je. Šta je najgore, ne sječaš se loših trenutaka - krize, čas ti je hladno, čas vruće, vrtlozi emocija, povračanja i proljeva istodobno, ćekanja satima na dilera da ti donese robu ili trčanje od jednog do grugog dilera a nitko nema ništa a tebi minute prolaze kao sati. Stanje koje nebih poželio ni svom najgorem neprijatelju.. Sječeš se samo dobrih stvari:npr. kako je jeben flesh od dobrog dopa, kako ti svi strahovi i inhibicije nestaju, kako je dobro kljucati i nije te briga ni za ručune, ni za djecu, ni za posao..sjećaš se kako je dobar seks na kokainu.. Sad sam bio utipkao broj, koji znam napamet od čovjeka za kojeg znam da ima najbolju robu u Splitu & okolici. Platili su mi podstanari, zašto ne se počastit sa gramom belog i gramom žutog? A znam i par žena koje će rado raširiti noge za crtu, dvije belog. I stisnuo sam zovi, ali čim je jednom zazvonilo, poklopio sam i počeo se tresti. Cijelo tijelo mi se treslo, da me netko vidio mislio bi da imam nekakav napadaj. A nakon 30 sekundi, lik me zove nazad. Znao je tko ga zove.. koliko sam mu samo novaca zaradio i nisam ga drukao kad me pandurija klepila. Cijenio je to, i da sam ga tražio 5 grama, znao sam da bi mi ih dao. A isto tako sam znao da ako se javim, to je to! Život koji sam tek počeo živjeti kao svi normalni ljudi nakon hebenih 20 godina drogiranja i koji sam zavolio leti kroz prozor. Ali vrag na drugom ramenu viče: Uzmi!! Tu i tamo se puknut, nije tako strašno a usput pojebat ćeš nešto (oprostite na rječniku) a nis jebo sigurno već 6 mjeseci! Sjeti se samo onog prekrasnog osječaja kad ti speedball uđe u krvotok, ma nema ljepšeg osječaja od toga.. I dignuo sam slušalicu taman kad ju je on spustio. Hvala Budi, Isusu, Zeusu, Allahu - ma kome god na tome. Bilo je 22.30 i svi u kući su već spavali pa sam uzeo Lisu i izašao iz kuće da razbistrim glavu. Mobitel sam ostavio kod kuće, za svaki sluča,j jer dosta je sekunda i adio svi! Šetao sam dobrih dva sata i jednostavno razmišljao, šta to samnom nije u redu? Imam sve! Imam ono za što bi drugi ljudi dali bubreg, desni testis i lijevo uho. Nekoliko nekretnina, kćer koja me obožava, familiju koja me prihvarila kao da sam njihov, kupili su mi dobar auto...jedino mi fali žena koja se ne drogira i ne pijr previše ali i to će doć ;-) Zašto sam spreman sve to odbaciti radi nečega što me ubija i što je ubilo već mnoge moje prijatelje? Šta nije u redu samnom? Zar više volim drogu tj. sebe od svoje kćeri i nove obitelji? Ne spavam već noćima, depresija je sve gora i gora iako držim privid da je sve u redu, noćima plačem žaleći samoga sebe. Ljudi u Petrinji, Glini i okolici su izgubili SVE za što su cijeli život radili i stvarali a ja tu u svom toplom krevetu i kuči cmoljim kako mi je teško u životu! Evo sada, kada sam napisao ovu rečenicu sam shvatio koliki sam zapravo sretnik! Budala, ali sretna budala!
Voli Vas, Vaš Lou!!!!

Post je objavljen 07.01.2021. u 12:42 sati.