Iza sedam gora i sedam mora, daleko, daleko, živela je jedna aždaja i jedno jutro probudi se aždaja i kaže jebote gde ja to živim?!
Čitam onaj fantastični Dežulovićev tekst o državi Austrougarskoj i mislim da mu je to jedan od najboljih u posljednjih par godina, jedan od onih koji se napišu sami od sebe jer sve što im je bilo potrebno jest pripovjedač hladne glave koji vješto posloži te neke skoro pa nevjerojatne informacije. Vezano na te iste informacije, istekao mi je porodiljni pa sam kao samozaposlena imala za obavijestit o tome svu silu našeg birokratskog aparata kojem je trebalo ravnih sedam radnih dana da posloži te cijenjene papire, jedna tako banalna radnja koja bi se dala svesti u par klikova smorila me toliko da sam odlučila odmah potisnut, zaboravit i nikad o tome nikome ništa reći. Iako, ni sama više nisam sigurna da li je sva ta sila ministarstva Grada za hhjnmb, žvrlj, mrlj, prlj i obrtnička komora koja zasjeda jednom mjesečno pa sam morala pisati zamolbu da uzmu i moj banalni slučaj porodiljnog dopusta u obzir kod plaćanja prisilne članarine i onda, porezna uprava koja grije jaja i čeka da im se dostavi rješenje od onog Grada pa da mi se još usude reći da oni to moraju malo proučiti jer ne znaju baš najbolje kako to ide, uopće uspjeli slučaj privesti kraju, savjetnika s hzz-a kojeg je progutao crni mrak pa mi aneks ugovora radi porodiljnig neće uspjet napravit dok dijete ne ode na maturalac neću ni spominjat, kao i zovem danas ujutro doktoricu dok mužjak uzaludno cupka sa vrećicom smrznute bebine pišake ispred doma zdravlja u kojem ga svečano obavještavaju da doktorica nije poslala uputnicu pa mi tek nakon bezbrojnih paničnih telefonskih poziva na centrali bolnice još svečanije objave da je doktorica na godišnjem i urinokultura se, eto, neće stići napraviti do zakazanog pregleda, i onda se opet sjetim onog Dežulovićevog teksta i još jednom samo hladno zaključim da baš smo prava jedna raspuštena i neodgovorna stoka i da svo zlo koje nam se događa, pravo nam i budi. Ne zato jer smo to zlo zaslužili, sačuvaj me bože, nego jer nismo sposobni upravljati ni normalnom situacijom a kamoli izvanrednom.
I usput, dragi blože, zašto mi vječito kod prvog pitanja na stranici nije vidljivo sigurnosno pitanje radi kojeg ne mogu objaviti tekst nego moram izvoditi kerefe?
Post je objavljen 07.01.2021. u 09:52 sati.