Dan je bio neobicno dug. Jos uvijek se ne gasim, iako dvije moje srece do mene odavno spavaju.
Osluskujem im disanje. Njegovo, dugo i pravilno. Njeno, nesto brzeg ritma, visih tonova.
Sve u svemu, njih dvoje su moj mir.
A ja sam cuvar njihovih snova.
Znam da me jedna tableta vise moze oboriti, ali ostajem budna. Jos koji trenutak. Jos samo malo...
Zvuk koji ispunjava sve moje tisine.
Post je objavljen 06.01.2021. u 23:23 sati.