Oko dva kilometra sjeverozapadno od naselja Peroj, na cesti Ž5115 (Pula-Barbariga), nalazi se područje poznato kao Dragonera. Tijekom arheoloških istraživanja 2003. i 2004. godine pronađene su dvije zaboravljene rimske vile koje polako „pokriva“ vegetacija.
Auto smo parkirali pored ceste Ž5115 na sjevernom rubu ograđenog područja Dragonera. Ušli smo u područje Dragonere i skrenuli desno na šumski put koji vodi uz samu ogradu.
Ubrzo smo stigli do obale gdje se nalaze ostaci prve od dvije rimske vile, Dragonera sjever.
Dragonera sjever je izgrađena u 1. stoljeću. Uništena je prvotno u požaru u 7. stoljeću, a kasnije ju je dokrajčilo more. Dijelom su očuvani dijelovi za preradu maslina. Kasnije, tijekom 19. i 20. stoljeća, na ostacima je dograđena zatvorena peć (vapnenica).
Putem smo uz obalu krenuli prema jugoistoku te smo nakon nekoliko metara stigli do lokve.
Nastavili smo dalje po putu koji prati obalu.
Nakon petstotinjak metara smo stigli do rta Grota. Na rtu se nalazi bunker koji je nekada čuvao sjeverni ulaz u Fažanski kanal koji odvaja kopno s otočjem Brijuni.
Malo dalje od bunkera, u šumi, nalazi se objekt novijeg datuma.
Stotinjak metara dalje, uz obalu, nalazi se druga rimska vila, Dragonera jug.
Poznato je da je vlasnik ove vile bio rimski vitez s titulom edila, duumvira (jedan od dva ravnopravna suca ili časnika) Colonie Pietas Iulie Pola.
Vila je obuhvaćala rezidencijalnu zgradu, pristanište i cijeli niz proizvodnih objekata. Bila je ukrašena mozaicima među kojima se izdvaja mozaik nosoroga. Vila je izgrađena u razdoblju od 70. do 90. godine pr.Kr., a obnovljena je nakon požara iz 4. stoljeća. Djelomično je očuvana jedina zabilježena rimska kovačnica s talioničkom peći na istočnoj obali Jadranskog mora (5. ili 6. stoljeće). Nakon velikog požara iz 7. stoljeća pretpostavlja se da su se stanovnici preselili u utvrđeno naselje Kastrum na Velom Brijunu.
Rimski senator i perfekt Cassiodoro je napisao (537. ili 538. godine) da vile zbog svoje raskoši i ljepote, izgledaju kao dva bisera.
Nakon razgledavanja lokaliteta napustili smo put koji vodi uz obalu i s kojeg se pruža lijep pogled na otočje Brijuni, te krenuli putem kroz šumu prema sjeveru.
Kada smo stigli do makadamske ceste skrenuli smo desno, te na prvom slijedećem raskršću lijevo.
Cestu smo napustili nakon 350 metara, na mjestu gdje se nalazi zavoj s kojim cesta skreće lijevo, tako što smo skrenuli desno na šumski put.
S putem smo izašli iz područja Dragonere i došli do mjesta gdje smo parkirali auto.