Da bi ovaj tekst bio jasniji ipak treba malo uvoda.
Vjerujem da se mnogi samci sreću s istim problemom kao ja ... što kuhati svaki dan. Ma nisam baš samac. Živim s materom koja ima 91 godinu. Na sreću, još se uvijek dobro drži i najčešće kuha ručak za oboje. I tu je sada problem. Ona može jesti isključivo piletinu ili puretinu i meni ta perad već izlazi na uši. Glupo mi je da nas dvoje kuhamo dva ručka, a pored toga, kako sam često na moru dođem već na gotovo. Povremeno ja sebi skuham više hrane pa ju raspodijelim na više obroka koje spremim u frizer. No uglavnom, kao što rekoh, već mi perje raste iz ušiju.
Sada se vračam na glavu temu. Dolazi nova godina i valjda mogu sebi spremiti odojka i nešto kiselo, barem da me želja mine. A kako sebi spremiti jednu, dvije sarme ili pola kile odojka?
I tako ja sebi kupih skoro kiluipo carskog mesa i glavicu kiselog zelja. Skuhao sam odličan sekelji, ostavio dva obroka za pojesti, ostalo rasporedio porcije u frizer.
Kupio sam i zadnju četvrtinu odojka i lijepo ga ispekao, milina jedna. No meni je za pojesti dovoljno tek koji komadić. Zato sam izrezao čitav butić i zalio ga u mast. Zašto jesti svaki dan na silu samo da se ne baci, a svakim danom stajanja u frižideru, odojak gubi na ukusu a i popne se navrh glave jesti samo da se ne baci.
Dva dana blagdana, a imam mjesec dana što jesti. Dovoljno je samo spremiti kakav prilog.