i još o koječemu!
Malo podugačak text za blog, al vrijedi truda
'Teologija' epidemije 'virusa' bezbož(ić)ja…
Među najveće naizgledne paradokse kršćanstva spada i činjenica da Božić, ne kao svetkovina
nego kao 'ideja' odnosno Božji plan spasenja čovjeka, započinje – grijehom. Uostalom kao i
povijest čovječanstva, kako nam opisuje Biblija. Još je nevjerojatnije da se čak i u
hvalospjevu Uskrsnoj svijeći – koja simbolizira živoga i uskrsnulog Krista – 'veliča' grijeh!
Nevjerojatno neobično zvuče naglašeni 'čudni stihovi': "O, zaista potrebna Adamova
grijeha…O, sretne li krivice…!" Ali zašto? Jer je "zavrijedila takvog i tolikog Otkupitelja",
čija je smrt uništila Adamov grijeh.
Dakle, otajstvo Utjelovljenja samoga Boga i njegov dolazak na Zemlju, među ljude, kao
'proces' pokrenut je u Edenu odmah nakon Adamova i Evina "istočnog" odnosno izvornog
pada, tj. ohologa grijeha nevjere svojemu Stvoritelju. Ta se tragedija dogodila jer je čovjek
nasjeo na trik svojega i Božjeg neprijatelja, koji je izveo prvi 'performans' u povijesti ter se
Adamu i Evi približio u liku Zmije i uvjerio ih da će imati sposobnost 'Velikog Programera'
(koji je i njih osmislio i kreirao) – ako njega (Zmiju) poslušaju i ne slušaju Božju zapovijed
odnosno, praktično, ako Boga udalje iz svoga života. Čovjek je poželio "biti kao bog", ali
njegov je čin bio tragičan "bug", tj. kolaps i urušavanje Božjega 'čovjek-softvera', zbog
čovjekova svjestnog i namjernog zahvata u vlastiti 'izvorni kod', nakon kojega je čovjekova
sudbina postala smrt.
Božji paradoks
Međutim, Božje genijalno čovjekoljublje tada je pokrenulo "reset" izvorne zamisli o čovjeku,
kako bi se Bog vratio u život čovjeka. Jer bez Boga svijet je bijedna bezbožna ubožnica!
Tada, da se 'izliječi' i ispravi tragičan postupak prve žene - jer Eva je prva poslušala zmijin
zavodljiv prijedlog – Bog je najavio (ujedno kao tešku presudu vječnog prokletstva zmiji)
"novu Evu" čiji će Rod zgaziti glavu zmiji. U tome "protoevanđelju" na prvoj stranici Biblije,
zapravo je najava Božjega utjelovljenja, Bogorođenja, Božića.
I tako je ta čudesna 'Božja logika' – Logos, Misao, Smisao, Riječ –pripremana kroz čudesnu
povijest jednoga Izabranog naroda, nakon dugih vjekova iščekivanja, ostvarena u Isusu iz
Nazareta, koji se ipak rodio u gradiću Betlehemu. Dakle, ne u metropoli, niti u toplom
rodilištu, nego u siromašnoj pastirskoj nastambi, pećini koja je služila kao stajski zaklon
njima i njihovu 'blagu', tj. ovcama. Opet čudesan Božji paradoks na koncu Staroga i na
početku Novoga 'zavjeta' i svijeta, nove ere i nove vjere. To čudesno rođenje Bogočovjeka i
Čovjekoboga dogodilo se u najvećoj tajnosti, čak i za vrhunski obučene špijune tadašnjega
"boga" – cara Augusta, upravljača globalnog i moćnog Rimskog carstva – kao i za njegova
namjestnika tj. guvernera Sirije, Publija Sulpicija Kvirinija, rimskog aristokrata koji je trebao
provesti popis stanovništva u Judeji. Istodobno i usporedno s prvim danima Isusova skrovitog
života, njegovi sunarodnjaci, više od šest tisuća njih, odbijaju položiti zakletvu prigodom
jednog popisa. Već 4. godine poslije Krista, baš na dan Pashe 11. travnja, novi "gazda Judeje"
Arhelaj ugušio je pobunu u Jeruzalemu. U to vrijeme izbili su golemi neredi u cijeloj zemlji.
Juda Galilejac i farizej Sadok propovijedali su odbijanje poslušnosti i plaćanje poreza Rimu
pa je moćna rimska vojska krenula u progon pobunjenika nakon čega ih je čak dvije tisuće
bilo pribijeno NA KRIŽ (što je bila rimska najsramotnija kazna za nevjeru 'globalnom bogu' u
Rimu i pobunu protiv njegova svjetskog poretka)! Ta provedba užasnih i zastrašujućih
"mjera", što je bio regularan kazneni postupak globalnoga rimskog "stožera" prema
neposlušnim građanima, potiče nas na usporedbu s Božjom "kaznom" Adamu u Evi za
neusporedivo veću nevjeru, kojom su zapravo preusmjerili ljudsku 'duhovnu genetiku', a na
koncu su i oni i njihovi potomci do konca svijeta zapravo nagrađeni Spasiteljem i
Otkupiteljem. Božja Logika!
Tih nevjerojatnih "pedagoških" okrutnosti globalnoga Rimskog carstva, sjetio se u drugoj
polovici 19. stoljeća veliki engleski obraćenik kardinal John Henry Newman u svojim
adventskim propovijedima o Antikristu. Kardinal je pratio dramatične događaje svojega
vrjemena pa je na temelju biblijskih proročanstava, poglavito riječi proroka Daniela i
najavljenih potresnih događanja koja je opisao Sv. Ivan u Knjizi Otkrivenja (Apokalipsi),
svoje sunarodnjake želio potaknuti na razmišljanje o dolasku Antikrista i strahotama koje će
ga najaviti, ter je analizirao što se od tih proroštava u prošlosti već ostvarilo.
Naime, u Otkrivenju – glava 17, redak 18. – Ivan piše kako mu jedan anđeo pokazuje "sud
nad Bludnicom velikom", a poslije anđelova opisa raznih užasnih događaja kaže mu: "Žena
koju vidje grad je veliki što kraljuje nad kraljevstvima zemaljskim." U trećoj adventskoj
propovijedi kardinal Newman ističe da je Grad o kojem se govori u tome odlomku iz
Otkrivenja očito Rim, jer je do tada bio sjedište carske vlasti nad čitavom zemljom - vlasti
koja je bila vrhovna također u Judeji, tj. u Isusovoj i Ivanovoj domovini. Uz to, kardinal
posvješćuje da se u Evanđeljima i Djelima apostolskim stalno spominju Rimljani. Već sam
naveo kako je i naš Spasitelj rođen kad su Njegova majka Marija i poočim Josip morali poći u
Betlehem "kako bi im rimski namjestnik naplatio porez". Tridesetak godina poslije toga
razapet je za vladavine Poncija Pilata, rimskog namjestnika. Zanimljivost je da je i Sv. Pavla
više puta "spasilo to što je bio rimski građanin; s druge strane, kad je uhvaćen i utamničen,
učinile su to rimske vlasti ter je naposljetku doveden u sam grad Rim, pred cara i poslije
tamo mučenički umro, zajedno sa Sv. Petrom". Dakle, kardinal Newman – na temelju
općepoznate povijestne činjenice da je rimska vlast u doba kad su Krist i Njegovi apostoli
propovijedali i pisali bila vrhovna odnosno globalna – zaključuje da u citiranom odlomku
"grad veliki koji kraljuje nad kraljevstvima zemaljskim" bez sumnje označava Rim.
Središta moći
A povezanost Rima s Antikristovom vladavinom i nedjelima često se spominjala u
kardinalovo vrijeme u svakodnevnim polemikama i u crkvenim krugovima i u javnosti. Danas
je to, kao i sam govor o đavlu, gotovo tabu tema čak i među mnogim katoličkim teolozima.
Međutim, ako pozorno razmotrimo što nam navedeno poglavlje Otkrivenja govori o Rimu ter
pokušamo dokučiti što iz toga možemo zaključiti, sigurno ili barem vjerojatno ćemo se
zaprepastiti koliko je taj opis aktualan, tj. koliko korespondira s nekim današnjim globalnim
događajima – pod predpostavkom da je današnji "Rim" neko drugo sjedište sadašnjih
globalnih središta moći, koji usmjeravaju ili čak do u tančine planiraju događaje u svijetu.
Naime, kako kardinal ističe, "taj se veliki grad opisuje kroz sliku žene, okrutne, razvratne i
bogohulne. Prikazana je kao urešena svim svjetovnim sjajem i dragocjenostima, odjevena u
grimiz, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju, kako pušta i pije krv svetaca dok se ne opije
njome. Štoviše, nazvana je i 'Babilonom velikim' da bi se istaknula njezina moć, bogatstvo,
vulgarnost, oholost, razbludnost i duh sklon progonstvima, po uzoru na tog ranijeg neprijatelja
Crkve. Ne moram isticati da točno taj opis odgovara karakteru i povijesti Rima u doba kad je
Sv. Ivan o njemu govorio. Nikad nije bilo ambicioznijih, oholijih, bezosjećajnijih i
svjetovnijih ljudi od Rimljana; nitko drugi, jer nitko nije imao prigodu, nije proganjao Crkvu
kao oni. Kršćani su od njih pretrpjeli, kako se obično uzima, deset strašnih progona u
razdoblju dužem od 250 godina. Čitav dan ne bi bio dovoljan da se nabroje sva mučenja
kojima su podvrgnuti od Rima, tako da se apostolov opis, kao proročanstvo, ostvario s
izvanrednom točnošću, a u jednakoj je mjeri bio precizan i kao povijestno zapažanje…"
Jasno je da ništa slično, ni u pojedinosti ni općenito, među današnjim događajima glede
položaja Crkve u svijetu ne možemo usporediti s tim opisom. Ali ako se dublje zamislimo nad
stanjem Crkve na globalnom planu tijekom gotovo punih proteklih dvanaest mjeseci tzv.
koronapandemije, onda svakog mislećeg kršćanina razvoj događaja itekako može zabrinuti.
Jer od prvoga trenutka samopovlačenja Crkve u katakombe 21. stoljeća – pristankom na
zahtjev nekog globalnog "stožera" da se crkve "zatvore", tj. da se dokine liturgija s narodom,
ter prihvaćanjem triju 'globalnih zapovijedi': 1. Nosi masku! 2. Peri ruke! 3. Drži razmak!,
umjesto Deset Božjih zapovijedi – već ima ozbiljnih naznaka sušenja "lozovih grana Kristova
trsa"… Unatoč naivnim tješenjima čak i nekih biskupa navodnim plodovima "zatvaranja", u
obliku rasta "obiteljske Crkve", sve je više ogorčenja među kršćanskim vjernicima-laicima
nad postupcima hijerarhije, koji posvuda sliče izvršavanju naloga civilnih stožera na štetu
duhovnog života vjernika.
O tome svjedoči i pismo jednoga znanca, koje je uputio na adresu Hrvatske biskupske
konferencije, s pitanjem je li HBK bio uključen u razgovore oko formiranje brojke od 25 ljudi
u crkvi. Kako nije dobio odgovor mejlom je mnogima (i meni) poslao pitanje znaju li išta o
tome, komentirajući diplomatske metode nekih biskupa koji su poslali okružnice župnicima
da se pridržavaju propisanih mjera, kako je – prema jednoj "staroj paraboli" (kako sam reče) –
"diplomacija drugi najstariji zanat na svijetu… a za prvi se također zna da nije na dobrom
glasu!" Odgovorio sam mu sljedećim riječima: "Ne znam, fratelo, ništa o tome!
Predpostavljam da su 'teolozi' iz civilnog 'Stoždera ljudskih prava i sloboda' – ovaj put bez
vatikanske 'Komisije za discipliniranje sakramenata' – sami odredili broj 25 vjernika, jer
jedino što znaju iz teorije svojega 'crvenog (z)vjeronauka' jest da Božić 'pada' svake godine
25. (dvadeset petoga) prosinca, pa im se taj broj činio kao idealna simbolika za proslavu te
svetkovine u crkvama!" Poslije sam se sjetio kako se to se 'idealno' podudara s UN-ovom
ideološkom dogmom New agea, koja je davno prihvaćena kao 'novonormalna' religioznost na
temeljima staropoganskih vjerovanja, prema kojem smisao ljudskog života (pa dakle i
zdravlja!) jest u spašavanju Majke Geje (Zemlje). A to je ne samo odustajanje od temeljnoga
UN-ovog dokumenta o ljudskim pravima, nego također udaljavanje od Biblije i rušenje
temelja (judeo)kršćanske kulture na kojoj je izgrađena civilizacija Zapada. Na jedan način sve
su to nove kockice za povijest čovječanstva i judeo-kršćanske civilizacije – od Adama (i opisa
biblijske 'zmijologije') do Adhanoma (i UN-ove 'SZOtonologije' na temelju Asklepijeve
zmije)…
Farmaceutska mafija
Dok pišem ovo razmišljanje, na pragu Božića, osvrćem se na proteklo blagoslovljeno vrijeme
Došašća (opterećeno terorom svakodnevnog medijskog 'covid-smeća') i ne mogu se 'otresti'
muke nad činjenicom kako mnogi totalno slijepi i duhovno uspavani kršćani ne uočavaju
sotonsku podvalu, vrlo sličnu onoj Zmijinoj u Edenu. Naime, dok su se kršćani pripremali za
dolazak Spasitelje, tj. za božićnu proslavu njegova Rođendana, globalna SZOtonerija je cijelo
vrijeme uporno reklamirala svoje 'došašće' konačno otkrivenog "spasonosnog cjepiva" i to,
nimalo slučajno, upravo – oko Božića...! A kampanje se nastavlja pa je famozni 'filantrop' Bill
Gates – koji u posljednjim razgovorima za medije djeluje kao demonski opsjednut –
prometnut u boga koji – kao Rimski car August! – spašava svijet. O zaradi su pak šutjeli svi
proizvođači "anti-corona lijeka", ali ipak je u nedjelju – znakovito, na blagdan Sv. Lucije
(13.12.) – i Hina objavila izračun profita "farmaceutske mafije" (kako reče jedan ugledni
liječnik) od preko stotinu milijardi dolara... Sapienti sat (a blenti maska)!
Mi smo pak, nakon onoga davnog Božićnog ustava RH, sada dobili "božićne mjere" (bez
imalo vjere!), tj. veće Stožerove restrikcije za Božić. Znakovito je da su one 'pLandemijski'
udar u prvom redu na obitelj (nakon što su brojnim mladencima ovoga ljeta poremećeni
planovi za vjenčanja i svatbe!). Pitam se kako može išta od tih 'mjeronebuloza' slijediti npr.
dvanaesteročlana blagoslovljena obitelj Toljanić s Krka – u kojoj, nakon preseljenja "glave
obitelji" Franje na drugi svijet – majka Katarina na Božić očekuje svoje unuče i prve
suradnike u vođenju obiteljskog biznisa?
No možda će genijalni 'laucolozi', 'đikolozi', 'rudani' – kao i ostali znanstveno-fantastični
'vludani' iz stručnoga Savjeta hrvatskog premijera 'Plencovida' – cijeli svijet šokirati novom
"teorijom" da se koronavirus uopće ne širi u tzv. homoobiteljima i u onima s manje od dvoje
djece (što bi onda trebalo postati zdravstveno-socijalni ideal za cijeli svijet). Istodobno,
strahotno je uočiti kako su se tzv. epidemiolozi prometnuli doslovce u najsofisticiranije
globalne teroriste, koji suptilno svojom 'medicinskom sociologijom' svijet izluđuju i šire
epidemiju depresije, a medicinski znanstvenici "širokog spektra djelovanja" postali su
plaćenici farmaceutskog lobija. Zapravo, u tom kontekstu više se uopće ne bi smjelo, tj. ne bi
bilo korektno rabiti izraz "mafija" u dosadašnjem smislu, već bi ga trebalo izgovarati s
poštovanjem, budući da je riječ o organizaciji u kojoj se i poštuju određena načela i respektira
konkurente, a ovi su lobiji postali pravi lešinarski "GRABEŽLJIVCI". Upravo je tim izrazom
općenito "bogove svjetskog kapitala" odnosno globalnu oligarhiju imenovao švicarski
znanstvenik židovskog podrijetla Jean Ziegler u djelu "Novi gospodari svijeta" (nakladnik
Izvori, Zagreb, prosinac 2003.).
U predgovoru je istaknuo kako transkontinentalne kapitalističke oligarhije vladaju cijelim
svijetom, a njihova svakidašnja praksa i govor kojim se legitimiraju radikalno su suprotni
interesima najveće većine stanovnika Zemlje. Ziegler je taj problem istaknuo i u nedavnom
intervjuu u jednom hrvatskom dnevnom listu. Stalno naglašava kako globalizacija ostvaruje
postupno i neizbježno stapanje nacionalnih gospodarstava u jedno svjetsko kapitalističko
tržište i u jedan objedinjeni informatički prostor (cyberspace). On doslovce kaže da naš
"planet stenje pod teretom bogatstava", a "raspoloživa materijalna dobra više su tisuća puta
veća od najnužnijih potreba ljudi. Ali i LEŠINARI napreduju."
Ne bojte se!
Upravo prema opisu iz zadnje biblijske knjige, Ziegler podsjeća na globalna zla 'stara' već
nekoliko desetljeća, koja su neusporedivo teža nego trenutna pandemija, ali nikada nisu
pokrenula UN da proglasi 'pandemiju' skrbi i rješavanja tih problema: "Četiri jahača
Apokalipse nerazvijenosti su glad, žeđ, epidemije i rat. Oni svake godine unište više ljudi,
žena i djece nego klaonica zvana Drugi svjetski rat u šest godina. Svakoga dana na našem
planetu oko 100.000 ljudi umre od gladi ili izravnih posljedica gladi (Organizacija
Ujedinjenih naroda za prehranu i poljoprivredu / FAO: World Food Report 2000, Rim, 2001.).
Svake sedme sekunde na Zemlji od GLADI umre po jedno dijete mlađe od deset
godina!... Svakim danom, glađu se hladnokrvno uništavaju milijuni ljudskih bića na planetu
koji obiluje bogatstvima. Trajna glad i kronična neishranjenost proizvod su ljudskih ruku.
One su proizišle iz redova ubojica svijeta. Svatko tko umre od gladi žrtva je ubojstva…
Bogovi svjetskog kapitala drže u svojim rukama pravo na život i smrt tim milijardama ljudi…
oni svaki dan odlučuju tko ima pravo na život na ovom planetu, a tko je osuđen na smrt…"
Švicarski teolog Walter Hollenweger to je stanje rezimirao: "Bjesomučna neograničena
pohlepnost naših bogataša i korupcija elita u takozvanim nerazvijenim zemljama čine jedno
golemo planirano ubojstvo ('pLanocid' – moja dosjetka)... Svugdje u svijetu, i to svaki dan
ponavlja se 'betlehemski pokolj nedužnih'."
Za kraj, umjesto zaključka, ni "u ovom strašnom času", ni u budućim možda još očitijim
znakovima Antikristove blizine, nemojmo se opterećivati (z)vjeronaukom onih koji i dalje
misle da je Božić blagdan, tj. praznik kad se kiti jelka za Novu godinu! Kršćani znaju da je u
trenutku Isusova rođenja prva poruka Neba po anđelu pastirima – a i nama je danas! – bila:
"Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu
Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin!" Ne postoji radostnija vijest od te – za nas i za
cijeli svijet! Jer taj je Novorođeni čak sedamsto godina prije nazvan EMANUEL – a to
doslovce znači "Bog je s nama!" Ali upravo je taj Emanuel, na koncu svojega zemaljskog
života rekao svim svojim učenicima: "Ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta!" Dakle,
radostno živimo i ničega se ne bojmo, jer Bog je stalno s nama!
Trudimo se da cijelim svojim životom budemo s Njime i u skladnom životnom zajedništvu
međusobno. Na koncu, svim urednicima i čitateljima ovoga tjednika želim Božji blagoslov i
obilje božićne radosti!
Post je objavljen 04.01.2021. u 09:22 sati.