Da, danas je Dan Žalosti ove tužne neNormalne stvarnosti 2.Siječnja 2021 godine...
Vani kiša lije ko iz kabla, grmi, sijeva.. Sve je tmurno, deprimirajuće, gotovo ne stvarno..
31.12.supruga je radila prvu skraćenu smjenu..
Došla je kući oko 16h,tužna,gotovo uplakana..
Rekoh, šta je?..( to kod žena nikad neznaš, uvjek neki razlog za suzu...)
Znaš, kaže.. Danas su došla tri autobusa puna majki sa malom djecom iz potresenog područja.. Došli su sa jednom lokalnom udrugom koja ih je dovela u jedan turistički kamp u okolicu Poreča..gospođa koja ih je pred vodila došla im je kupiti nešto veša i dječje robice... Ti ljudi nemaju ništa, kaže samo ono šta je na njima ostalo.. . Vidiš im po licima, kaže,.. strah, tuga, zabrinutost, neizvjesnost..
Odmah su im pronašli od onog što su imali, dali su im i svoje tzv. popuste na koje kao trgovci imaju tromjesječno pravo... Šefica je tražila direktorica, koja je baš u to vrijeme bila negdje u Petrinji.. Bez imalo razmišljanja ustupila je i svoj popust.. Skupila se lijepa svotica.. I šta je najbolje... Znaš kome je otišlo!
Gotovo da nisu mogli povjerovati da da su si mogli u tom trenu toliko priskrbiti.. obzirom da su bez ičega.. A još su im i žena i kolegice kupile ponešto..
Zasad su sretno zbrinuti..
No i dalje zabrinuti za vlastitu situaciju i neizvjesnu budućnost..
Nakon te njene izjave i meni suza kanu..
Doček nam je uz jedne prijatelje bio vrlo skroman, no ne i radostan kako dolikuje..
Nakon ponoći smo se razišli..
.. jedino božićna jelka još svjetluca.. Da nam pokaže da smo tu sa nekim razlogom, srećom pod svojim krovom.
Gledam na tv i portalima, susjed je sa svojim kamionima dopremio u Glinu nekolicinu mobilhomova.. To je sad i najpotrebnije.. Za hranu i potrepštine bit će lako... No toliko razorenih mjesta trebat će desetljeće.. Naravno ako po dobrom starom običaju mnogi na ljudskoj patnji ne zamrače donirano..
Toga se bojim..
Banijo, drži se.. S tobom je Hrvatska!
Post je objavljen 02.01.2021. u 17:20 sati.