4 i 30...podrhtavanje, budi me, noćas sam napokon spavala koliko toliko. Noć prije bila je puna košmara, cijelu sam sanjala podrhtavanja i potrese. Provjeravam mačku, budna je i sprema se pobjeći, da, opet je treslo. Znam da više neću zaspati, palim komp i kuham kavu. Čitam vijesti i plačem...
Ide me to ovih dana, razloga ima više...
- jer su ljudi stradali, jer su ostali bez domova
- životinjice isto, na njih sam uvijek posebno osjetljiva
- jer je gamad od političara zaboravila dati pravu pomoć dok gradi spomenike okolo za bijesne iznose
- jer je crkva zaboravila nešto dati, pozvala bih sve vjernike da sve što su ikada mislili dati crkvi daju ljudima kojima to zaista treba, a ne zlatnom teletu i bagri koja ne živi ni malo ono što propovjeda
- jer se osjećam glupo i krivo što sad idem na nekakav put (dugo željeni) i planinarenje, dok bi mogli nekako se aktivirati i pomoći
- jer tek sad vidimo svu moć sloge i brige i ljubavi, divno je vidjeti ljude koji su pohrlili pomoći, susjedne države koje šalju vatrogasce, sve ono što zaboravimo čim nije rat ili potres
- jer smo mi ljudi jedna čudna vrsta, živimo krajnosti, možemo biti najbolji i najgori jedni drugima, hoćemo li jednom napokon odabrati ovo prvo
- jer je prokleto teško živjeti u ovakvoj neizvjesnosti, bojati se svakog zvuka i svakog podrhtavanja
No, sjetim se da je meni super, da imam krov nad glavom, da smo kolegica i ja imale sreću biti na pauzi kad su ploče sa stropa popadale iznad naših stolova...i da smo par minuta ranije izašli iz lifta.
Da su svi moji na broju i sigurni. Nadam se organizirati nešto sa svojom ekipom, otići pomoći kad ovaj prvi val prođe, sad su svi aktivni, a posla će biti i kasnije.
Ova luda godina morala je još jednom opaliti šamar. Bojim se da nam je trebao. Duboko smo zaglibili u smjeru koji nema smisla, šteta da su opomene upravo ovakve, ozbiljne. Ozbiljno bi trebali stati i zapitati se tko smo i što smo i što tu radimo. Hoćemo li za dva mjeseca opet rogoboriti protiv Slovenaca ili Srba, fantazirati o davno proteklim ratovima ili ćemo napokon prestati paradirati s glupostima i biti ljudi.
Post je objavljen 31.12.2020. u 06:03 sati.