Alan Paton je jednom rekao: "Kad nas netko duboko povrijedi, oporavljamo se tek kad oprostimo."
Oprost je lagan, ali i težak čin kad se čovjek nalazi na raskrižju putova, jedan vodi oporavku činom oprosta, a drugi vodi još težem osjećaju – nastavljanje stanja neoprosta, kad se Duša nalazi pod velikim teretom, jer Duša želi oprostiti nepravdu, ali čovjekov um još uvijek vrti te stare povrede zastajući u tom davnom vremenu kad se povreda dogodila.
Oprost je ključ za budućnost boljeg i lakšeg života Duše koja se nikome ne zamjera, nikoga ne osuđuje, nikoga ne prosuđuje, na nikoga se ne ljuti, jer Duša je ta koja sve voli i samo čistim srcem možemo oprostiti nekome, jer je isto tako netko i nama oprostio neku povredu koju smo učinili.
Prije nekoliko godina mi je bila oproštena nepravda koju sam učinila jednoj divnoj duši, a isto tako i ja opraštam dušama koje su meni učinile nepravdu.
Tko sam ja da sudim o nečemu što je netko učinio, rekao, mislio?
Nitko …. sve će to Bog dovesti u svoj savršen red i znam, da uvijek djeluje ovo: “zlo radi, zlu se nadaj, ono što ne želiš sebi, ne čini drugome”.