Prva jutarnja kava i potres... srce je zatitralo ritmom straha... probudilo sjećanja na današnje dane prohujalog vremena...
Na današnji dan 2014 je osvanulo bijelo jutro... bojom nevinosti objavljen dan Nevine djećice... bolna uspomena na vladavinu židovskog kralja Heroda... i njegov strah od rođenja djetešca u štalici... tog davnog bjelinom obgrljenog jutra osjetih bol umiruće djece, začuh plač roditelja i napisah ovu pjesmu...
U vrtlogu pahuljica tražim središte,
nepobitnu istinu o prazagrljaju
iz kojeg se rodio svijet.
Plešem u strukturi kaosa. Čujem vrisak umirućih,
grohotan smijeh okrutnika... vidim užas iznjedren iz nemoći moćnika.
Nebo pahuljama
grli Zoru.
Osvanulo je bojom nevinosti obgrljeno jutro.
A jutros umijesto bijelih pahulja sivilo neba i potres... nad morem bjesni ouja...
govor zemlje ili poruka kozma...