Još jedan je prošao Božić. Hoće li idući biti bolji, isto ili slabiji tko bi mogao znati? Svi se nadamo dobrom i drukčijem nego je bio ovaj. Iako ja ne mogu reći da je bilo loše ili da je meni osobno ukraden Božić jer bilo je gotovo jednako, kao i inače, samo što nas je umjesto petnaestak bilo svega četvero za stolom, a ostali konferencijski preko interneta. Bilo je zanimljivo kako je galama bila ista jer svi su pokušavali reći svoje bez čekanja na red, a tako je i inače pa se nadglasavalo, ponavljalo, smijalo jer po običaju ja pola krivo čujem, a to uveseljava cijelo društvo. Jedina razlika je što dosta poklona čeka ispod bora i vjerojatno će još dugo čekati, ali ništa se neće pokvariti do ponovnog susreta. Još da pregrmim moje susjede koji krenu u rat raznim eksplozivnim napravama na staro ljeto. Tada se skrijem u kupaoni jer imaju običaj baš ispred kuće (koja je ne na križanju tri dijela ulice) kao na malom trgu uveseljavati sebe i kidati živce nama koji volimo drukčije veselje od nadmetanja tko će više, jače i glasnije dokazati svoju snagu. Hoće li izdržati zidovi uzdrmani od potresa saznat ćemo već iduće jutro. Ostalo je nekoliko dana do tada pa budimo pažljivi kako ne bismo umjesto u svojoj kući Novu dočekali među bijelim kutama i skafanderima.