Marketing
Umjetno jezero Kruščica - bivše selo
Listam današnji Jutarnji (dobro, lažem. Skrolam) i naletim na veliki naslov koji kaže: "Zadnji Božić u Kosinju: sela, crkve, školu i groblja potopit će jezero, ljudi će morati odseliti". Općenito, svi više manje znamo uzroke nestajanja sela, ali nekako mi sami naslov nije baš najjasniji jer onako, to bi se moglo spriječiti jel. Nisam iz tog kraja, ali sam čuo za česte poplave koje se tamo događaju. Čitam o vjerojatnoj propasti sela Kosinj koje bi trebalo biti poplavljeno. O njemu će možda za par godina pisati netko kao ja. Također, piše da ovo zapravo nije nešto što stanovnici nisu očekivali jer se to već u prošlosti dogodilo i da su neka sela već iseljana i namjerno poplavljena. Broj stanovnika Kosinja sve je manji, a može se reći kako selo umire bez obzira na moguće plavljenje jer zbog raznih ekonomskih razloga, ali i neizvjesnosti oko izgradnje hidroelektrane ljudi odlaze. Sasvim dovoljno da se upali lampica, ali i laptop, te da se baci u malo istraživanja. Zanimljivo, taman u trenutku kada se upalila lampica iz slušalica je treštala od Borisa Novkovića Tamara (ne, ne postoji nikakva Tamara trenutno u životu) i ono njegovo: "da me barem nešto udari...". Spominjem to jer volim takve priče i čim takvo nešto vidim ostavljam sve i idem proučavati. Kao da me nešto udari. Istina, nisam baš nešto posebno niti radio, ali ok 
(jeo kolače, velika žrtva).
Kruščica je nekoć bila veliko selo kroz koje je protjecala rijeka Lika. U selu je živjelo oko 60 obitelji koje su se bavile poljoprivredom. Kruščicu su krasile mnoge kamene i drvene kuće, imala je groblje i školu. U središtu sela nalazila se crkva posvećena zaštitniku Kruščice, svetom Iliji. Dan svetog Ilije slavio se 20.srpnja. Tada bi se narod okupio u središtu sela te se plesalo, pjevalo i družilo. Početkom šezdesetih godina sve obitelji su dobile odštetu i započelo je iseljavanje. Najveća isplaćena svota bila je 14 milijuna dinara. Stanovnici su za ove planove znali duži niz godina (još od 1912.), isto kao što danas to znaju i stanovnici Kosinja. Nakon što su stanovnici napustili svoje domove, Kruščicu je 1965. godine prekrilo 80 milijuna kubika vode. Jezero je izgrađeno zbog hidroelektrane Sklope. Većina stanovnika Kruščice preselila je u Zagreb, a samo desetak obitelji je odlučilo ostati u obližnjim mjestima. Kako bi sačuvali barem dio tradicije svog sela premješteni su oltar sv. Ilije i ostaci predaka na druge lokacije. Ostaci pokojnika su položeni u zajedničku grobnicu, a kod Vaganca (2011. godine - 30 stanovnika, nalazi se nekoliko kilometara od jezera) im je podignut spomenik. Oltar iz crkve sv. Ilije je premješten u crkvu sv. Ivana Krstitelja u Aleksinici (2011. - 169 stanovnika).
Danas, umjetno jezero pruža mir i zadovoljstvo onima koji ga posjete. Svakih 10 do 15 godina jezero se prazni, a to je prilika za mnoge da vide ostatke ovog sela. Definitivno, nešto što bi trebalo posjetiti u budućnosti. Pošto imam u planu odlazak u Gorski kotar moglo bi se i do Like produžiti
Kad tad 
Izvori: 1. https://ezadar.net.hr/dogadaji/2419231/u-lici-izronili-ostaci-kruscice/
2. https://likaclub.eu/tjedan-perusica-sto-se-nalazi-dnu-jezera-kruscica/
3. https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/zadnji-bozic-u-kosinju-sela-crkve-skolu-i-groblja-potopit-ce-jezero-ljudi-ce-morati-odseliti-15018632
Post je objavljen 25.12.2020. u 18:52 sati.