Marketing
Korona Božić
Božić je! Totalno je drukčiji od svih dosadašnjih Božića. A ja se nikad prije nisam osjećala ispunjenije nego što se osjećam danas. Jednostavno sam sretna. Mislim da sam dostigla pravu bit Božića. Duhovni mir i sreća obitavaju u srcu mom. Iskreno, bojala sam se današnjeg dana. Bojala sam se samoće. Bojala sam se suza. Ali shvatila sam da nisam sama, a suza je niz moj obraz kliznula od dragosti. Ono na čemu mogu biti , između ostaloga, posebno zahvalna je nevjerojatna fizička snaga koju sam imala posljednjih nekoliko dana. Ništa mi nije bilo teško. Posebno zadovoljstvo priuštilo mi je pravljenje kolača. Što su kolači bili zahtjevniji i piplaviji, ja sam bila smirenija i opuštenija. Da se razumijemo, ne pravim ja neke komplicirane i vrhunske kolače, ali za mene su to posebni kolačići rađeni iz srca. Pa se tako na mom blagdanskom stolu našlo i šapica i kokosovih roščića i medenjaka i čupavaca i linzera i još poneki kremasti kolačić.
Gotovo isti repertoar kao i svaku godinu. A i ovu godinu sam glumila baku s kolačima. Sjetila sam se svih onih ljudi koji su oko mene sami i nisu u mogućnosti da naprave kolače. Kako li sam samo bila sretna kad bih sjela na svoj motorić i dostavu kolačića izvršila direkt pred vrata. Nitko mi nije mogao platiti taj osjećaj zadovoljstva kad bi vidjela osmjeh osobe kojoj bi uručila taj „slatki paketić“.
Ali dobro se dobrim vraća. Na sam Badnjak predvečer posjetila me moja prija Nita. I bez obzira što se svakodnevno čujemo tri puta dnevno, mi smo nekoliko sati pričale kao da se nismo vidjele godinama. I obje smo kao protivnici darivanja materijalnih stvari za Božić, ali isto smo si jedna drugoj poklonile sitnicu. Sitnica koju je ona meni poklonila za Božić je za mene jako velika i bitna stvar. Poklonila mi je svoju sliku. Dakle, poklonila mi je svoje vrijeme i svoj trud.
Nemam svoje obitelji, ali, definitivno moji prijatelji su postali moja obitelj.
A ja ko ja, ne baš kreativna poklonila sam joj šminku i to crvenu da crvenija ne može biti. I smatram da svaka žena MORA imati žarko crveni ruž iako ga ja baš i ne koristim jer više ruža se nađe na mojim zubima nego na usnama. Ali crveni ruž treba znati nositi.
Vrijedno je spomenuti i Badnjak prijepodne kad sam napravila đir Gradom i ostala ugodno iznenađena što je centar Grada bio pun ko šipak;….mladi, stari, klape,….. i sve to nešto kao spontano.
Ljudi su pokazali da bez obzira na zatvorene kafiće postoji tradicionalno druženje građana na Poluotoku. E sad, koliko je to pametno s obzirom da gotovo nitko nije poštivao epidemiološke mjere – to ne znam! Vidjet ćemo za par dana. No, meni je bilo lijepo vidjeti taj šušur. Covid redari su bili u potpunosti, nemoćni. I da! To sam jutro krenula u Grad s ciljem da samu sebe počastim i da si kupim nešto lijepo (zaslužila sam).. I kupila sam nešto blještavo i svjetlucavo, nešto zlatno. A dobro znani trgovac poklonio mi je malog magnet anđelića za Božić.
Iznenadili su me brojni pozivi svih onih ljudi koji su zvali i čestitali Božić. Hrane je bilo u izobilju. Vonj bakalara i fritula jos se osjeti po cijeloj kući.
A kad sam shvatila da mi susjedi studenti nisu otišli svojim kućama za blagdane zbog ove krizne situacije, proslijedila sam im punu roštijeru čokoladnih kolača i tacnu suhih kolačića. Bili su sretni i zahvalni. Nek se mladost veseli.
I eto, spustila se noć nad moj iznimno tih i nekako svet Grad. Kišica rominja, a ja se spremam za moj Božićni filmski maraton i to u svečanoj crvenoj pidžami. Ne bih se bunila kad bi ovakav Božić bio i dogodine (naravno bez korone i oboljelih). I iako sam ovu godinu s Njim bila na Vi i malo smo se udaljili, ja ti dragi Isuse želim sretan rođendan. Bez Tebe sam niśta!
I što još reći i dodati osim što svima vama i vašim najmilijima želim sretan i blagoslovljen Božić.
Post je objavljen 25.12.2020. u 20:45 sati.